Tokom zadnjih sto trideset godina kćerke Kurta udale su se u sljedeće porodice:
Alimanović, Behram, Ćemalović, Ćurić, Dragnić, Đikić, Fazlagić, Hadžić, Hasanagić, Ibrišimović, Jašarbegović, Kamber, Komadina, Kožić, Lakišić, Mahmutćehajić, Maslovar, Momirski, Pašić, Riđanović, Selimotić, Stojković, Šećerović, Turalić, Vajzović, Vučetić, Zupčević, Žujo. Više o tome čitajte ovdje.

Supruge Kurta su iz sljedećih porodica:
Alić, Alikalfić, Balalić, Bašagić, Brkić, Ćenanović, Gavranović, Hadžić, Halilagić, Hasić, Ibrišimović, Karajica, Kasumagić, Knežević, Krpo, Kurić, Marijanović, Martinović, Matanović, Matardžija, Novo, Omanović, Oroš, Oručević, Pašić, Petrović, Rudan, Selimhodžić, Selimotić, Slipičević, Svrzo, Telalbašić, Tvrtković, Vejzović, Velić, Višinger, Žujo. Više o tome čitajte ovdje.

Supruge mostarskih Kurta
Supruge mostarskih Kurta bile su iz familija koje su imale isti materijalni i društveni položaj kao i oni sami. Prema šerijatskom propisu se ženidba isključivo nalagala po principu ravan s ravnim. Brak se mogao i poništiti ako svjedoci pred šerijatskim sudom na žalbu porodice potvrde da mlada ili mladoženja nisu kufw (prilika) jedno drugom. U praksi to se svodilo na vještačenje da li je mladina porodica ravna imetkom mladoženjinoj ili obratno te da li je muž u stanju lijepo izdržavati ženu kao što je ju otac izdržavao.

Spisak desetak supruga mostarskih Kurta:

Derviša (oko 1850-1900), otac Hasan-aga Novo, udata za Saliha (Ahmeta) Kurta

Devla (1887-1925), otac Salih-beg Krpo iz Kljuna, udata za Huseina (Salih) Kurta

Hamida, rođ. Halilagić umrla 1959., udata za Arifa (Ibrahim) Kurta (1887-1925)

Hatidža, sestra sudije Salko Slipičević (1917-2008), udata za Ibrahima (Arif) Kurta

Fatima, rođ. Telalbašić iz Travnika, udata za hadži Fadila Kurta muderisa iz Travnika (1845-1893)

Arifa, rođ. Turalić iz Tešnja (1883-1859), udata za muftiju Muhameda Šefket Kurta

Munira, rođ. Žujo iz Travnika, udata za hadži Muhameda (Ahmet) Kurta, muderisa iz Mostara

Aiša (1896-1984), otac Salih-aga Brkić, udata za Aliju (Muhamed) Kurta iz Mostara

Nazifa, rođ. Selimhodžić (1858-1924), udata za Mustafu (Mehmed) Kurta

Hatidža, (1893-1918) iz porodice Osmana Nuri Hadžića, kći Avdagina, udata za Mehmeda Dželaluddina Kurta (1876-1944)

Aiša, rođ. Bašagić (iz porodice Savfet-bega Bašagića) iz Nevesinja, udata za Ahmeta (Mustafa) Kurta (1888-1957)

Ašida, rođ. Karajica, udata za Muhameda (Mustafa) Kurta (1875-1943)

Često se mogu naći romantizirani članci i pripovijetke koje boje ružičastim nijansama familijarne odnose u bošnjačkim porodicama u stara vremena. U tim sagama uvijek se opisuju smjerne i tihe nane/nene koje vode kućanstvo i vaspitavaju djecu, a podnošenje sudbine, na koju se ne može utjecati,  je u samom vrhu hijerarhije vrijednosti. To se kao nešto pozitivno i puno romantike ističe da je žena prva koja ustaje u kući, a zadnja koja liježe?! O teškom položaju bošnjačke žene pisali su bošnjački intelektualci još prije Drugog svjetskog rata.52 Dokumentacija Šerijatskog suda u Mostaru koja se odnosi na žene Kurta potvrđuje njihov neravnopravan položaj. Tako su početkom XX stoljeća uglavnom sve supruge Kurta bile nepismene, a razni dokumenti ovjeravali su se „rukoznakom“. Pisar ili sudija povukli bi na mjestu za potpis perom umočenim u tintu nekoliko crta jednu preko druge koje bi onda stranka malo razmazala prstom. Ovjeravanje dokumenata otiskom prsta za nepismene osobe uvedeno je tek oko 1930. godine. Mnoge supruge Kurta davale su punomoć svojim muževima da slobodno mogu raspolagati, zamijeniti ili prodati imovinu koju su žene naslijedile od svojih roditelja. Kao razlog davanja punomoći navodilo se ženino „slabo zdravlje i nesnalaženje u hodanju po sudovima“. Prema šerijatskom pravu žene dobivaju polovinu dijela muškarca: “Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima”.

Ako je sestara više od dvije, a samo jedan brat, onda sestrama pripadaju dvije trećine. U spiskovima umrlih u periodu 1900-1940 vidljivo je da se skoro jedna polovina svih smrtnih slučajeva odnosi na smrt novorođenčadi i male djece. Kontraceptivna sredstva nisu se upotrebljavala, sve supruge Kurta rodile su najmanje četvero djece, a mnoge i više. Tako je Nazifa (rođena Selimhodžić), supruga Mustafe (Mehmeda) Kurta rodila dvanestero djece. Iz godina rođenja djece vidimo da su se ona rađala svake godine, jedno za drugim, što je naravno iscrpljivalo njihove majke koje su umirale vrlo mlade. Kao uzrok smrti u smrtim listovima najčešće je navođena „sušica53“ ili „šušica“ kako se tada zvala tuberkuloza za koju nije bilo lijeka.

U slučaju smrti muža, žena i djeca su ostajali bez sredstava za uzdržavanje, te je ona bila primorana da se ponovo uda kako bi obezbijedila budućnost svojoj djeci. Emina, kći Huseina Kurta, koja se udala u Stolac za trgovca Mustafu Jašarbegovića, ostala je bez muža u svojoj dvadeset devetoj godini i nije se više udavala. Preko noći, sama sa tri dječaka, ostala je bez ikakvih primanja, pa je bila primorana da najmlađeg sina Ismeta preda u dom za nezbrinutu djecu u Sarajevu.

Dozvola vjenčanje Emine Kurt
U “Urudžbenom protokolu” šerijatskog suda u Mostaru od 1923. godine zavedena je dozvola vjenčanje Emine (Huseina) Kurt iz Mostara u Stolac. U periodu 1920-1940 prilagođavajući se prilikima koje su tada vladale šerijatske sudije su službena dokumenta uglavnom pisali ćiriličnim pismom.

Prema šerijatskim propisima otac je dužan izdržavati kći do udaje, a poslije toga obaveza uzdržavanja prelazi na muža. Možemo pretpostaviti da su kćerke opterećivale porodičnu ekonomiju, pa se nastojalo da se kćerke što prije udaju. Sklapanje braka nije bio nikakav vjerski čin, to se radilo pred šerijatskim sudijom uz prisustvo dva muška svjedoka-muslimana. Svjedoci nisu mogle biti maloumne osobe i gluhi. Suprug je bio obavezan da isplati supruzi mehri-muedžel. Pod pojmom mehri-muedžel podrazumijeva se materijalna obaveza koju suprug preuzima prema svojoj supruzi prilikom stupanja u brak. Ta materijalna obaveza izražava se u novcu, a može se odnositi i na neki drugi vid darivanja supruge i to se, također, izražava u novčanom ekvivalentu. Taj iznos nije fiksiran i određivan je u sporazumu između supružnika, a u skladu sa njegovim materijalnim mogućnostima. Ta se obaveza podmiruje prema sporazumu odmah, ili, što je najčešće, prilikom razvoda ili smrti supruga. Obaveza isplate supruzi navodi se kao razlog zašto sinovi nasljeđuju kao dvije sestre koje nemaju obavezu uzdržavanja svoje buduće porodice. Brak se razvodio izjavom muža da mu supruga nije više žena. Mogao je ženu tri puta vraćati kući. Poslije razvoda nastupa „iddet“ – vrijeme u kojem se žena nije mogla ponovno udati. To vrijeme je bilo tri ženine mjesečnice, što se u praksi računalo kao tri mjeseca. Za vrijeme iddeta muž je obavezan da plaća ženine troškove za život.

“Ako se muslimanska djevojka zagleda u nekog hrišćanina, njoj preostaje samo da pobjegne od kuće i pokrsti se, kako bi mogla da se uda za njega. Ako je njen izabranik musliman, ali ne onaj koga su joj namijenili roditelji, može da se  „ukrade“, tj da pobjegne od kuće i vjenča se sa njim pred kadijom. U siromašnijim porodicama dešavalo se da se djevojka ukrade sa znanjem roditelja kako bise izbjegli troškovi svadbe. Krajnja mogućnost je bila da se djevojka sa svojim izabranikom „osramoti“, tj. da se s njim namjerno nađe u kompromitantnoj situaciji, pa roditelji pristanu da je daju, iako im to nije po volji, kako bi se izbjegla sablazan53-a.”

U zapisnicima šerijatskih sudova uz imena rastavljenih žena može se vidjeti odrednica ”pušćana”, što znači da je ona puštena, otpuštena od muža.

Prijava smrti Hatidže Kurt
Potvrda o smrti Hatidže Kurt, supruge Mehmeda Dželaluddina, koje je umrla 22. aprila 1918. od tuberkuloze u dobi od 24 godine.

Težak položaj žene i gore pomenuti propisi mogu se vidjeti iz tužbe Kade Kurt, supruge Smaila.

Zapisnik od 18. januara 1911.

Sastavljen kod Kotarskog šeriatskog suda u Sarajevu.

Predmet

Nepozvana pristupa pred ovaj šeriatski sud Kada udata za Kurta Smaila rodj. Mičijević iz Mostara ( sada u Sarajevu – Gornje Bjelave mahala), te daje u zapisnik slijedeću:

Tužbu

Dne 21/10. 1909. predala sam tužbu naslovljenu na šeriatski sud u Mostaru putem ovog suda proti svom mužu Smailu Kurtu na koju od strane šeriatskog suda u Mostaru nijesam nikakva poziva dobila.

Pošto dakle ni poziva nijesam dobila prinuždena sam bila ponovnu tužbu dati, te sam ponovno dne 8/6 1910. predala. Takogjer ni na ovu tužbu nijesam na raspravu bila pozvana.

Pošto se nalazim u velikoj bijedi i nevolji evo podnosim i treču tužbu za koju molim slavni šeriatski sud u Mostaru, da i mene i muža mi Smaila na raspravu pozove.

Tužbovni su zahtjevi moji ovi:

Ja sam sa istim svojim mužem živjela u Čapljini kako može biti najbolje. Kad je isti prešao u Mostar da živimo rekao mi je ići ćemo u Sarajevo, jer da je tamo bolji rad.

Budući u najboljoj ljubavi spremio me je još kao bolesnu u Sarajevo nekazavši mi kome me šalje niti radi čega me šalje te me je tako na taj način, a uz to mi je samo dao 20 kruna privario i otpravio me u Sarajevo.

Kad sam došla u Sarajevo pribila sam se kod svog zeta Osman ef. Hadžića. Iza kako sam došla u Sarajevo dobila sam pismo od svog muža četvrti dan u kojem mi piše doslovce ovako: „Otkazujem ti da više moja nijesi dobićeš crno po bijelu. Sjeti se prošlog muža svoga. Smail Kurt“

Dakle ja sam ovo pismo dobila od svog muža Smaila i pokazala sam ga svom zetu Osman ef., svom bratu Mustafi, njegovu bratu Muhamedu Kurtu, koji će u svako doba ovo moje posvjedočiti. Dakle prema gornjem pismu on je mene pustio i ja se nesmatram više njegovom ženom nego „mutalakom54“ – stoga molim da mi isti plati u ime mehri muedžela 101 kruna i u ime nafakai iddeta dnevno po 2 krune da se odredi. Da je on meni u istinu pismo gornjeg sadržaja poslao posvjedočiće Osman ef. Hadžić, brat mu Muhamed Kurt i Mustafa Mičijević i Muhamed Mičijević, a osim toga ja sam pripravna pod zakletvom to potvrditi.

Eventualno ako bi rečeni Smail Kurt tvrdio da sam ja njegova žena ja sam i to voljna i odmah sam pripravna njemu doći i kao s čovjekom živiti, nu ako me nebi isti primio to molim slavni šeriatski sud da na istog nafaku dnevno po 2 krune odredi.

Kada rodj. Mičijević, umrlog hadži Ibrahima

Trgovac Smail je prešao u Sarajevo, ali se nije vratio ženi Kadi, nego je oženio Hibu, kćerku sa velikim mirazom iz bogate sarajevske porodice Svrzo. Nisu imali djece, pa su muslimanskom društvu Narodna uzdanica zavještali sav svoj imetak u Sarajevu u svrhu školovanja siromašne muslimanske omladine. Za svoga života davali su godišnje 1.500 dinara u iste svrhe. Tih godina mjesečna radnička plata bila je oko 500 dinara. To je bio najveći legat Narodnoj Uzdanici i ”ujedno među najvećim hajrima uopće što su ih muslimani od okupacije ovamo učinili”, kako je napisano u zapisniku sa Glavne godišnje skupštine muslimanskog prosvjetno-kulturnog društva Narodna Uzdanica održane u društvenim prostorijama u Ćukovića ulici broj 3 u Sarajevu 17. jula 1938. godine.

Kćerke mostarskih Kurta
Ranije u rodoslovima nisu se upisivali ženski potomci, tako da i ovom rodoslovu nedostaju kćerke mostarskih Kurta. Iz raznih dokumenata šerijatskog suda i sjećanja trenutno najstarijih Kurta donekle smo rekonstruisali ženske potomke. Spisak može koristiti istraživačima porodica u koje su se kćerke mostarskih Kurta udale.

Kći nepoznatog imena (rođena oko 1850) – kći Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda – udata za Mujagu Komadinu, gradonačelnika Mostara, umrla u dvadesetoj godini pri porodu zajedno sa djetetom u Konjicu odakle su Komadine rodom.

Kći nepoznatog imena (rođena oko 1850) – kći Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata za Žuju u Travniku. Žujina sestra Munira udala se za hadži Muhameda Kurta, muderisa iz Mostara.

Zejna (1881. – 10. 7. 1911.) – kći Saliha, sin Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda – udata za Ahmet agu Hasanagića iz Brankovca u Mostaru.
Djeca: sin Smail (1904), kći Hatidža (1906), kći Ćamila (1907)

Haska (bila živa 1913.) – kći Saliha, sin Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata za Ćamil agu Mahmutćehajića iz Stoca.
Djeca: sin Salko, sin Šerif, sin Alija, kći Pašana, kći Rašida.

Emina (1906-1982) – kći Huseina, sin Saliha, sin Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda – udata za Mustafu Jašarbegovića, trgovca iz Stoca.
Djeca: sin Džemo (1923), sin Ismet (1931), sin Omer (1926-2011)

Hana, na slici, (rođena oko 1862., bila živa 1908.) – kći Ibrahima, sin Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, prvi put bila udata za Memiš agu Buljku. Drugi brak sa Ahmet agom Đikićem (1858–1918) iz Mostara. Djeca iz braka sa A. Đikić: pjesnik Osman Đikić (07.01.1879 – 30.03.1912), Đulba, udata Budimlić, Ferida, udata Šerić, Duda, i još troje djece.

Ziba (umrla prije 1908.) – kći Ibrahima, sin Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, majka od Alajbegovića i Tikvine.

Emina (bila živa 1908.) – kći Ibrahima, sin Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata za Mehmeda Hadžića.

Zarifa (1910-1982) – kći Arifa, sin Ibrahima, sin Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata za Nadžiba Fazlagića (umro 1989.)

Ziba (1887-1964) – kći Fadila, sin Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata za trgovca hadži Mehmed-agu Turalića. Dobili su sedmero djece: kćerke  Fata (1910), Sajda (1912), Paša (1916) i Fadila (1918), te sinove Adil (1904), Hamdo (1921) i Ismet (1924).

Fadila (1915-1968) – kći Muhameda Šefketa, sin Fadila, sin Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata za Safeta Pašića (porijeklom iz Gacka) u Tuzli.

Halima (1918-1969) – kći Muhameda Šefketa, sin Fadila, sin Ahmeta, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata Vučetić u Bosanskoj Kostajnici.

Fata (rođena između 1875 i 1890), kći Mustafe, sin Mehmeda, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata za Alagu Ćurića u Mostaru.
Djeca: Ajnija, Taiba, Safet, Muhamed i Burhan.

Zejna (rođena između 1875 i 1890) – kći Mustafe, sin Mehmeda, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata za Salih – agu Ćemalovića iz Mostara.
Djeca: Kći Nađija udata Kolaković u Mostaru.

Aiša (rođena između 1875 i 1890), kći Mustafe, sin Mehmeda, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata za Riđanovića u Mostaru.
Djeca: Mustafa, Muzafer, Sabira, Asija, Kevsera.

Emina (rođena oko 1890.), kći Mustafe, sin Mehmeda, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda – udala se 12. 9. 1919. za Ibrahima ef. Zupčevića, trgovca iz Trebinja.
Djeca – sedmero kćeri: Izeta, Belkisa, Enisa, Ilduza, Muja, Rejhana, Envera.

Azra (1913., ubijena u logoru Jasenovac 1945.), kći Muhameda, sin Mustafe, sin Mehmeda, sin Nuhana, sin Mehmeda, sin Mehmeda, udata za Hamida Fazlagića, bankara iz Sarajeva.
Djeca: Kemal, Emina udata Momirski u Zagrebu, Abasa u Mostaru.

Sljedeća stranica

52 članak Muftić, dr sc Edhem, Putokaz: socijalno-nacionalne tendencije

53 Tubekuloza se nazivala “sušicom” jer bolesnici ubrzano gube tjelesnu masu, kao da se suše.

53 Tarik Haverić, Kritika  bosanskog uma, ECDL, 2016, Biblioteka Polis str. 228

54 turski: raspuštenica

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s