Zapisi iz sidžila mostarskog kadije 1632-1634 u kojima je navedena riječ Kurt

Šta je sidžil?

Sidžil je sudska knjiga koju je vodio kadija. Kadija je u Osmanskom carstvu bio nosilac sudske i djelomično izvršne vlasti. U sidžil su evidentirani svi predmeti građanskopravne prirode, kupoprodaje, ometanja posjeda, utjerivanja dugova. nagodbe itd, te predmeti porodičnog prava, kao što su vjenčanja, razvodi brakova, podjela ostavštine na nasljednike, postavljanje staratelja i slično. Sidžil se pisao arapskim pismom na staroturskom jeziku.

Original: Mujić, A. Muhamed, Sidžil mostarskog kadije 1632-1634, IKRO Prva književna komuna 1987. Mostar

Prevod Sidžila nastao je u Orijentalnom institutu u Sarajevu, gdje se original i čuva.
Prevod sa staroturskog, uvod i bilješke Muhamed A. Mujić

 

[Registracija prodaje maloljetnikove imovine]

(Povod pisanju ove isprave) je ovo:

Nuh spahija. koji je postavljen za vasiju (staratelja) maloljetnoj Amini, kćeri umrlog

Mustaf-baše iz sela Sarajlija u nahiji Duvno.a pred šerijatskim sudom u prisustvu Mehmed-bega, sina Mustafe ćehaje, i Mustafe spahije dao je ovu izjavu: “Više dana su na pazaru u Mostaru licitirani proizvodi sa erazi-mirije tri vinograda u selu Kruševu u nahiji Blato,  koji su pripali spomenutoj  maloljetnici u nasljedstvo od njenog oca. Na kraju je ostalo na spomenutom Mehmed-begu i Mustafi spahiji za 6.050 akči. Ja sam to prodao kao vasi za 6.050 akči.

Pošto su spomenuta lica u njegovoj prisutnosti to potvrdila, na traženje je upisano.

Šuhud-ul-hal: Osman-baša, Mustafa muhzir, Kurt-beg te Ibrahim.

 

[17 – Vjenčanje u Mostaru]

Suprug Mahmud, sin Abdulaha. Njegov opunomoćenik hadži Kurt Alija. Supruga Selima, kći Abdulaha. Njen opunomoćenik hadži Sulejman-efendija, muderis. Na osnovu svjedočenja Husein-čelebije trgovca i Pijale hafafa.

Mehr muedžel – iznos: 2.000 (dvije hiljade).

[20 Vjenčanje u kasabi Mostaru]

Suprug Hasan, sin Ibrahima. Njegov opunomoćenik Hasan halifa, mujezin. Supruga Zak:ira, kći Huseina. Njen opunomoćenik Ahmed, sin Kurta. Na osnovu svjedočenja Saliha berbera i Ahmeda, sina Mehmeda.

Mehr muedžel – iznos: 4.000 (četiri hiljade).

 

[25 – Vjenčanje]

Suprug Mumin, sin Kurta. Njegov opunomoćenik spomenuti Kurt. Supruga Kamina, kći Mehmeda. Njen opunomoćenik Hasan, sin Mehmeda. Na osnovu svjedočenja Mehmeda i Ibrahima.

Mehr muedžel – iznos: 1000 (hiljadu)

 

[33 – Uknjižavanje vlasništva]

(Povod pisanju ovog dokumenta) je ovo:

Fatima, kći Hasana, iz mahale hadži-Jahja,  pred časnim šerijatskim sudom očitovala je ovo:

”Moj otac, navedeni Hasan dao je u zalog kuću, u kojoj ja stanujem u spomenutoj mahali, vakufu hadži-Jahja. Poslije toga mutevelija Ibrahim i hadži Memija isplatili su dug vakufu, i navedeni Ibrahim  hadži Memija poklonili su mi spomenutu kuću.” Pošto su Isa kapudži, Husein, sin Mahmuda, i Mustafa ćurčija ovo posvjedočili i izjavili, na traženje upisano je.

Šuhud-ul-hal: Ishak, sin Kurta Alije, Saban halila, Mustafa-baša i drugi.

 

[37 – Vjenčanje u selu Rakitnu]

Suprug Kurt Alija, sin Mehmeda. Njegov opunomoćenik Mahmud, sin Alije. Supruga Aiša, kći Oruča. Njen opunomoćenik Uveis, sin Pervana. Na osnovu svjedočenja Ibrahima, sina Jusufa, i Turhana, sina Alije.

Mehr muedžel – iznos: 1.000 (hiljadu).

 

[42 – Registracija jamstva za lice]

(Povod pisanju ovog dokumenta) je ovo:

Registrovano je da je Derviš jamčio za Kurta, sina Alije, iz sela Dragičine i obavezao se da će ga dovesti (na sud) kad se zatraži.

U drugoj dekadi rebia II 1042 (26. oktobra – 4. novembra 1632).

 

[43 – Utvrđivanje isplate duga]

(Povod pisanju ovog dokumenta) je ovo: Kurt, sin Memije, iz sela Gradnića,  pred šerijatskim sudom, u prisutnosti terzije Ahmeda i kasapa Hasana, dao je ovu izjavu:
”Umrli Kodža Ferhat dao mi je zajam od 600 akči. Ja sam mu isplatio dug. Međutim, spomenuta dvojica kao nasljednici traže ponovo od mene naznačenu svotu novca.”
Kad je zatražen dokaz da je on to isplatio, muslimani Oruč kapudži i Mustafa Trepalo-oglu pristupili su časnom šerijatskom sudu i pošto su posvjedočili da je spomenuti Kurt isplatio naznačeni iznos navedenom Kodži Ferhatu, na traženje upisano je u sidžil, spomenutog datuma.

[74 – Utjerivanje duga]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo: Kurt, sin Hasana, iz mahale Nezir-age, pred šerijatskim sudom, u prisutnosti mutevelije Mehmeda, dao je ovu izjavu:

”Ja sam dužan 1.000 akči. vakufu sarača Sulejmana.”
Presuda je izdata o isplati duga i na traženje upisano je, spomenutog datuma.

Šuhud-ul-hal: Gore spomenuti.

 

[76 – Registracija pristanka pacijenta na amputiranje noge]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:
Zimija Prano, sin Nenada, nastanjen u selu Vinjanima u Posušju, koje pripada imotskom kadliluku, pred časnim šcrijatskim sudom u prisutnosti džeraha Hasana, sina Osmana, i Kulendera, sina Abdulaha, od svoje dobre volje dao je ovu izjavu i očitovao: ”Već nekoliko godina bolujem od gangrene. Lijeva mi je noga ispod gležnja izjedena. Ostalo je beskorisno sve što su mi (ljudi) savjetovali Medutim, ehli vakuf se složio da se u slučaju da mi se odsiječe ispod gležnja. bolest ne bi dalje širila. Zato smatram za uputno i dajem svoj pristanak da mi se (noga) odsiječe ispod gležnja. Od danas, ma što bude, preuzimam odgovornost i nikoga neću teretiti.”
Pošto su dvojica spomenutih lica potvrdila njegove navode u njegovoj prisutnosti, na traženje upisano je što se dogodilo, spomenutog datuma.

Šuhud-ul-hal: Mustafa-čelebi hatib, Jusuf-aga muteferika, hadži Kurt Alija, Ibrahim-čelebi Mumin, Kodža-beg i Muslija sluga.

 

[78 – Registracija isplate vakufskih potraživanja]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Mustafa, sin Kurta, nastanjen u selu Lisama, predao je muteveliji vakufa hadži-Memije u Mostaru 3.000 akči na ime duga i murabehe spomenutom vakufu, On je primio taj iznos i dao priznanicu sa pečatom spomenutom Mustafi, a onda ga doveo na šerijatsk:i sud. Kad je (priznanica) data na uvid, upisano je na određeno mjesto.

U prvoj dekadi džumada I 1042 (14-23. novembra 1632).

 

[83 – Vjenčanje u selu Cimu]

Šaban  Kurta Alije. Njegov opunomoćenik hadži Muslija-čelebi, Supruga Aiša kći Mehmeda. Njen opunomoćenik je njen otac Mehmed. Na osnovu svjedočenja Šabana, sina Mehmeda, i Velija-bega dundije.

Mehr muedžel – iznos: 1.600

[84 – Vjenčanje u Mostaru]

Suprug Osman, sin Abdulaha. Njegov opunomoćenik Mustafa, sin Sefera. Supruga Kamer, kći Osmana. Njen opunomoćenik Mustafa, sin Sefera. Na osnovu svjedočenja Alije, sina Rizvana, i Hasana, sina Kurta.

Mehr muedžel – iznos: 2.000 (dvije hiljade).

 

[88 – Vjenčanje u selu Jasenici]

Suprug Mehmed, sin Ahmeda. Njegov opunomoćenik hadži Muharem. Supruga Fatima, kći Kurta. Njen opunomoćenik Abdija, sin Ahmeda. Na osnovu svjedočenja Oruča, sina Jusufa. i Mahmuda, sina Kurta. Ibrahim-beg i Mustafa-beg.

Mehr muedžel – iznos: 1.800 (hiljadu osam stotina).

 

[94 – Registracija ortačkih odnosa]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo: Durak, sin Kurta, u prisutnosti Memije dao je ovu izjavu:

”Ja sam u zajednici sa spomenutim Memljom kupio neke vrtove i vinograde Napola.”

Upisano spomenutog datuma.

 

[102 – Utjerivanje duga]

Vjerovnik Derviš spahija. Dužnik Ibrahim sin Omera. Iznos duga: 300 akči. Dug utvrđen na osnovu dužnikove izjave. Donesena je presuda o isplati i predat havali radi utjerivanja duga, spomenutog datuma.

Šuhud-ul-hal: Mustafa-čelebi, hadži Kurt Alija, Osman ćehaja i drugi.

 

(111 – Vjenčanje u selu Rakitno]

Suprug Memija, sin Pervane. Njegov opunomoćenik Bali sin Bajrama. Supruga Vahida, kći Kurta. Njen opunomoćenik Hasan, sin Husrefa. Na osnovu svjedočenja Mustafe, sina Kurta, i Alije, sina Abdulaha.

Mehr muedžel – iznos: l 200 (hiljadu dvije stotine).

 

[112 – Vjenčanje]

Suprug Mustafa, sin Tursuna. Njegov opunomoćenik: Šaban, sin Hasana. Supruga Kamer, kći Ferhata. Njen opunomoćenik Sellm, sin Memije. Na osnovu svjedočenja Kurta, sina Ferhata, i Mehmeda, sina Memije.

Mehr muedžel – iznos: 2.000 (dvije hiljade).

Šuhud-ul-hal: Ahmed kapudži, Osman ćehaja i Mehmed Abdulah

 

[117 – Vjenčanje u selu Gnojnicama]

Suprug Omer, sin Osmana. Njegov opunomoćenik Jusuf, sin Hasana. Supruga Kamer, kći Oruča. Njen opunomoćenik Ahmed. sm Velije. Na osnovu svjedočenja Kurta Alije, sina Ahmeda, i Omera, sina Oruča.

Mehr muedžel – iznos: 1.800 (hiljadu osam stotina).

 

[144 – Vjenčanje u Mostaru]

Suprug Šaban, sin Kurta Alije. Njegov opunomoćenik Velija, sin Ahmeda. Supruga Kerima, kći Pirije. Njen opunomoćenik Gazija, sin Memije. Na osnovu svjedočenja Jusufa, sina Abdulaha, i Ibrahima, sina Džafera.

Mehr muedžel – lznos: 2.000 (dvije hiljade).

 

[145 – Registracija otkaza braka]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Pošto su hadži Mahmud i Duran, sin Einhana, posvjedočili da je Kurt, sin Mehmeda, iz sela Kričana prije izvjesnog vremena pustio svoju vjenčanu suprugu Rukiju ”talaki selasom”, ovo je upisano.

Šuhud-ul-hal: Gore spomenuti.

 

[154 – Registracija krađe]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Kara Deli-oglu Omer, nastanjen u Šurmancima, koji pripadaju mostarskom kadiluku, pred časnim šerijatskim sudom, u prisutnosti zimije Nikole, sina Ivana, nastanjenog u selu Vionici, koje pripada spomenutom kadiluku, od svoje volje dao je ovu izjavu i ovo očitovao:

”Ja, Stipan Vekić,  Nikola Marko, Juraj Bonožić, Memija sin Kurta, i Mihajlo uzeli smo na našoj ispaši tri ovce spomenutog Nikole. Pošto smo ih zaklali i skuhali, pojeli smo ih. Niko drugi osim nas nije bio tu.” Kad je spomenuti Nikola, u čiju je korist data izjava, potvrdio navode u prisutnosti (Kara Deli-oglu Omera), na traženje upisano je u sidžil, spomenutog datuma.

Šuhud-ul-hal: Mustafa-čeleb hatib, Šaban halifa musteid, Osman ćehaja. Ibrahim-baša muhzir i drugi.

 

[169 – Postavljenje staratelja]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Pošto je potrebno da se maloljetnoj djeci Mustafi, Ahmedu, Safiji i Hatidži poslije smrti njihova oca Jusufa. koji je bio nastanjen u mahali Kanber-age u gradu Mostaru, postavi staratelj koji bi čuvao imovinu što im je pripala od oca i o njima se starao. a nosilac ovog dokumenta Saliha, majka spomenutih maloljetnika, sposobna je da obavlja tu dužnost kako treba, to je od šerijatskog suda postavljena i imenovana za staratelja. Pošto je prihvatila starateljstvo, to je na traženje upisano što je riješeno, spomenutog datuma.

Šuhud-ul-hal: Osman-efendija, Sulejman-efendija, hadži Kurt Alija, Osman ćehaja i drugi.

 

[185 – Registracija isplate prava iza umrlog]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Gospođe Fatima, kći Abdulaha, i Saliha. kći Sulejmana, starateljice maloljetnoj svojoj djeci iza umrlog Ibrahima. koji je bio nastanjen u selu Gorancima, koje pripada mostarskom kadiluku, u prisutnosti Kurta Alije, koji je svoje dobre volje izjavile su i očitovalo sljedeće;

“Mi smo primile i preuzele u cijelosti imovinu i ostalo što je pripalo našoj djeci. čiji smo staratelji, od njihova oca spomenutog Ibrahima, kao naša prava koja nam pripadaju od danas kod navedenog Kurta Alije, u vezi s tim ne nalazi se ni jedna akča, niti ima šta sporno.” Pošto je lice, u čiju je korist data izjava, istovremeno poštovalo tačnost gornjih navoda,  na traženje upisano je što je ustanovljeno navedenog datuma.

Šuhud-ul-hal: Gore navedeni.

 

[187 – Prepis vakufname]

Hvala onome kome pripada zahvalnost i blagodarnost. Blagoslov Njegovom vjerovjesnku Muhamedu, najčasnijem među ljudima i njegovom rodu, i drugovima. zvijezdama – putokaz!

Dobrotvor i dobročinitelj, osoba koja želi da čini dobročinstva i da daje u dobrotvorne svrbe, hadži Mahmud, sin Sofi Kelimana, nastanjenog u mahali hadži-Memije, u kasabi Mostaru – neka je sačuvana od nevolja – pristupio je časnom šerijatskom sudu i uzvišenom forumu vjere Muhamedove i u prisutnosti Sijami-balie, imama, kojeg je postavio za muteveliju u svrhu registracije u momentu kad je mogao da daje očitovanja u smislu šerijata i kad su njegove izjave imale snagu, od svoje dobre volje dao je sljedeće očitovanje i priznanje:

”Ja sam iz čiste namjere i plemenite pobude, Allaha velikog radi, u želji da izbjegnem njegovu bolnu kaznu, izdvojio iz svoga najčistijeg imetka i od najboljeg što imam 31.000 akči koje su u opticaju i uvakufio ih i izuzeo iz prometa i odredio sam sljedeće:

Neka se naznačena svota, rukom navedenog mutevellje, daje na interes da se od datih 10 akči svake godine dobije po 11 akči i 2 pula. Neka se daje licima koja rade da zarade i  koja su spremna isplatiti dug l to uz jak zalog i pouzdana jamca. (Medutim) neka se ne daje licima koja odlaze u boj i na putovanja i uopće licima za koja postoji vjerovatnoća da bi kod njih novac propao.

Neka od dobiti (ribh) i drugih prihoda (galla) što ih iz godine u godinu bude davao Uzvišeni Allah kojem nema slična ni ravna, 2 akče dnevno budu namijenjene za obavljanje dužnosti mutevelije.

Navedeni vakif – neka Allah koji prašta primi njegova dobročinstva – odredio je sljedeće:

Neka se svakog dana pred jutarnju molitvu prouči tri puta časna (kur'anska sura) Al-lhlas i po Jedanput (sura) Al-Fatiha, glasno, za vakifovu dušu, uz 1 akču dnevno. Neka. dužnonost. mutevelije kao i navedeno učenje (sura) pripadne spomenutom Sijami halifi koji  je imam u mesdžidu Memije hodže u spomenutoj mahali Nakon njega neka te dužnosti obavi lice koje bude imam u navedenom mesdžidu. . Isto tako, spomenuti imam će po obavljenoj jutarnjoj molitvi, glasno, proučiti časnu (suru) Jasin, te suru Al-Hašr, te tri puta (suru) Al-lhlas i sevab od toga pokloniće za vakifovu dušu.

Lice koje bude mujezin u navedenom mesdžidu proučiće tri puta časnu (suru) Al-Ihlas i jedanput (suru) Al-Fatiha, i to pred povečernju molitvu za dušu vakifova oca Sofi Kelimana i za to će dobivati 1 akču dnevno.

Hadži Osman koji je .mujezin u časnoj džamiji hadži-Jahja proučiće glasno, poslije obavljene večernje molitve, tri puta časnu (suru) Al-Ihlas i jedanput suru Al-Fatiha i sevab od toga pokloniće za dušu majke navedenog vakifa, Zahide-hatun. Poslije smrti hadži-Osmana svako lice koje bude mujezin u mesdiidu hadži-Jalijaša učiće na objašnjeni način. Neka se na ime takalifa isplati 48 akči koje su dužni platiti stanovnici spomenute mahale. Međutim, u godini kad ne budu dužni platiti tekalife, neka se (ta svota novca) podijeli sirotinji spomenute mahale, prema njihovim stanjima. Neka imamu i mujezinu navedene mahale pripadnu po 44 akče za vršenje podjele svote od 400 akči medu siromahe. Navedeni vakif je odredio svotu od 500 jedek akči u svrhu izmirivanja (dospjele obaveze} tekalifa.

Spomenuti vakif je odredio sljedeće:

Da on bude nazir (svoga vakufa), uz jednu akču (dnevno), dok bude živ, da uči po tri puta (dnevno) časno (kur'ansko poglavlje) Al-lhlas za dušu svoga djeda Kurta Alije uz jednu akču (dnevno), a da poslije njegove smrti to pripadne njegovoj djeci. a onda djeci njegove djece i tako s koljena na koljeno i iz generacije u generaciju, a poslije (izumiranja njegova potomstva) da to pripadne nabližim njrgovim rođacima. Međutim, ako dođe do izumiranja (svih njih) – ne dao Allah uzvišeni – u tom slučaju neka svaka osoba koja bude Imam (u mesdžidu) Memije hodže, nakon obavljene povečernje molitve, a prije nego se prouči ejatul kursi, prouči tri puta časno (kur'ansko poglavlje) Al-Ihlas i neka sevab od toga pokloni za dušu spomenutog Kurta Alije. Neka se nakon izumiranja svih njegovih potomaka navedena dužnost nazira ustupi osobi koja bude mujezin u spomenutom mesdžidu, te da se isplaćuje 135 akči iz vakufskih sredstava na ime troškova za vođenje sidžila, a u vezi sa poslovanjem vakufa.

(Navedeni vakii je svoje odredbe) zaključio riječima: ”Neka stanovnici navedene mahale budu nazir-hasbi (njegova vakufa)”.

Potom je 31.000 akči predao spomenutom mutevelij, a ovaj ih primio i preuzeo. Pošto je potvrđena izjava spomenutog vakifa, data na izloženi način, vakif je izjavio je da je uvakfljenje novca kod većine šerijatskopravnih autoriteta ništavno i prema tome su i odredbe koje su postavljene u vezi sa uvakufljenjem ništavne i nevažeće. Zato je odustao od spomenutog uvakufljenja rekavši:

”Tražim da mi se povrati taj moj imetak !”

Na to mu je, istog momenta, odgovorio spomenuti mutevelija:

“Uvakfljenje novca je dozvoljeno prema mišljenju imama Zufera – neka mu se Allah smiluje – pa prema tome i odredbe koje proističu iz toga suvaljane.”

Pošto je (vakif) zatražio da se izda odluka (o njegovom uvakufljenju) u smislu stava navedenog imama, to je kadija koji je potpisao ovu ispravu, donio odluku o valjanosti spomenutog uvakufljenja. A potom je navedeni vakif svoju repliku usmjerio u drugom pravcu, rekavši:

”Tačno je da je prema mišljenju navedenog imama uvakufljenje novca legalno. Međutim, kako to (uvakufljenje) nema djejstvo obaveznosti. to je moguće od njega odustati. Zbog toga tražim naznačenu sumu novca”

Na to je navedeni mutevelija dodao:

”Tačno je da (takvo uvakufljenje), prema pravnoj školi imama Zufera, ne povlači za sobom i obaveznost uvakufljenja, ali prema mišljenjima dvojice velikih imama. Abu Jusufa Jakuba, bin Ibrahima Al-Ansarija i Muhameda bin Hasana Al-Šajbanija – neka se na njih dvojicu (izlije) božanska dobrota – takvo uvakufljenje ima djejstvo obaveznosti i valjanosti i ono je neraskidljivo, posebno nakon što (predmetni novac) bude predat muteveliji i na osnovu toga tražim šerijatsku odluku o tome.”

Potom je navedeni kadija. koji je svjestan i koji zna za razmimoilaženja koja postoje među mudžtehidima u pogledu čina uvakufljenja i pošto je uvidio da je na strani mutevelije jak dokaz, donio valjanu i na šerijatu zasnovanu odluku o valjanosti (uvakufljenja) navedenog novca i njegovoj obaveznosti, s tim da se vodi računa da se u vakuf ne bi unijela neka preinaka i to je upisano u sidžil.

-Onaj ko to izmijeni a zna kako glasi. pa grijeh za to pada na one koji to mijenjaju – Allah zaista sve čuje i sve zna .  Vakifu nagrada će pripasti od Živoga, Darežljivog i Štedrog!

 

U vezi s tim obavljeno je pozivanje svjedoka i njihovo svjedočenje i napisano u prvoj dekadi mjeseca redžepa (12-21. januara 1633).

Na margini folije 22 r stoji ovaj tekst:
Spomenuti hadži Mahmud. koji je prije izvjesnog vremena uvakufio 31.000 akči, još pridodaje 1.000 akči tako da je ukupno uvakufio 32.000 akči. Odredio je da se od dobiti (ribh) koja se bude dobila na dati vakufski novac (na interes) isplaćuju troškovi iz registracije vakufskog poslovanja (sicil akčesi) da se svake godine sačinjava obračun. Novac koji bi pretekao od tih troškova neka se isplati licu koje tada bude kadija u Mostaru za njegovo vršenje funkcije nadzornika. Pošto bude pogledao mutevelijin obračun, neka mu se isplati i za stavljanje njegovog potpisa na taj obračun.

Napisano u trećoj dekadi zilkadeta 1042 (30. juna-8. jula 1633).

Napisao ponizni Ali Kamili, kadija u Mostaru.

Na margini folije 2 2v stoji ovaj tekst:
Nakon svega toga (gore naznačenoj svoti) pridodan je iznos od 25.000 akči, tj. ukupno je uvakuiljeno 57.000 akči.

Napisao ubogi hadži Hasan, kadija u Mostaru.

Neka mu se oprosti! Slijedi muhur kadije.

Svjedoci čina: Mesib-beg dundi, Abdi-baša, Ismail-čelebi mujezin, hadži Hasan mutevelija, Hasan halila mujezin, Mehmed hajjat, Husein-čelebi, sin Mehmeda, Husein, sin Pervane, Belhir, sin Kurta, hadži Osman, Nešir, sin Abdulaha,

 

[190 – Registracija vjenčanja iz sela Podveležja]

Suprug Omer, sin Huseina. Njegov zastupnik Oruč, sin Ibrahima. Supruga Šaha kći Kurta. Njen zastupnik Ibrahim, sin Kurta. Na osnovu svjedočenja Huseina, sina Abdulaha, i Malkoča, sina Kurta Alije.

Mehr muedžel – iznos: 3.000 akči (tri hiljade).

 

[196 – Registracija jamstva za osobu]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Na traženje baždara Jusuf-baše upisano je da je ćurčija Kurt nastanjen u mahali hadži-Memije, jamčio za zimiju Nikolu i (obavezao se) da će ga dovesti na šerijatski sud kad se to zatraži.

Šuhud-ul-hal: hadži Osman zerger, Murat zager, Osman ćehaja i drugi.

 

[215 – Kupoprodajni ugovor]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Mustafa spahija, nastanjen u Klisu, pred šerijatskim sudom, koji treba poštovati, u prisutnosti nosioca ovog dokumenta Ahmed-baše, nastanjenog u selu Istrabovini, koje pripada mostarskom kadiluku, dobrovoljno je dao ovu izjavu i priznao:
”Prodao sam bej i katom i ustupio 1/4 polovice baštine, poznate pod nazivom Neltilovina, u selu Orah-Dol, u nahiji Rakitno, koja mj je pripala po šerijatu i po običaju od moga oca, sa guvnom i čairima, te gajem i svim što uz to ide, a uz odobrenje gospodara zemlje (sahibi arza) navedenom Ahmed-baši, uz 3.100 akči koje su u opticaju, kao protuvrijednost za ovo ustupanje i u cijelosti sam primio naznačenu svotu. Od danas je spomenuta baština sa svim što joj pripada njegova prava imovina i neka njome raspolaže po svojoj volji.”

Pošto je potvrdio (navode), na traženje je upisano.

šuhud-ul-hal: Mustafa halifa, Nezir ćehaja, Kurt Alija hajjat, Hasan Ibrahim, Omer-čelebi i drugi.

 

[217 – Vjenčanje u Mostaru]

Suprug Hasan, sin Alije. Njegov opunomoćenik Mustafa, sin Sefera. Supruga razvedena žena Atija, kći Huseina, čiji je idet istekao. Njen je opunomoćenik Ibrahim, sin Kurta Alije, na osnovu svjedočenja Abdi-bega i njegova brata Sulejmana.

Mehr muedžel – iznos: 1.600 (hiljadu šest stotina).

Šuhud-ul-hal: Ibrahim-baša, Saban halifa i Muslija sluga.

 

[219 – Utjerivanje duga]

Vjerovnik Selim-čelebi. mutevelija vakufa Jahja-hodže. Dužnik Kurt, sin Alije. Iznos duga: 3.000 akči, što je utvrdeno na osnovu njegove izjave, izdata presuda o isplati i predan havali.

Šuhud-ul-hal: Mustafa-čelebi , Osman ćehaja, Ibrahim-baša i Mustafa muhzir.

 

[244 – Registracija zamjene zemlje]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Abdi Husein, Omer, sin Memije i Grgur, sin Pavla, iz sela Blizanaca, pred časnim šerijatskim sudom, u prisutnosti nosioca ovog dokumenta Ahmed-baše, nastanjenog u spomenutom selu, od svoje dobre vo1je dali su ovu izjavu:

”Mi smo trampili našu zemlju, zvanu Mehmedovica, koju su do momenta trampe uživali u spomenutom selu i čije su granice poznate susjedima, mulk-njivu pomenutom Ahmed-baši, koja je poznata pod nazivom Veliki vinograd i ustupili je uz odobrenje gospodara zemlje za 1400 akči. Mi smo njemu predali našu njjvu i on je preuzeo. On je nama predao svoju njivu i naznačenu svotu, i mi smo to primili. Od danas  je njiva vlasništvo i pravo spomenutog Ahmed-baše i neka njome raspolaže po svojoj volji.”

Pošto je Ahmed-baša potvrdio njegove navode, na traženje je upisano u Sidžil.

Šuhud-ul-hal: Husein-baša, Bali, sin Ibrahima, Dursun Kurt, Husein Volić i drugi.

 

[249 – Popis zaostavštine]

Iz  zaostavština umrlog Mehmed-efendije, sina hadži Ibrahima potrebno je isplatiti dug hadži Kurtu Aliji od 23 akče.

 

[263 – Registracija isplaćenih dugova]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Kurt staratelj maloljetne djece umrlog Ibrahima, pred časnim šerijatskim sudom, u prisutnosti Mustafe i Šabana, seljana iz Orlaca. od  svoje dobre volje dao je ovu izjavu:

”Spomenuti Mustafa je dužan 1.030 akči navedenim rnaloljetnicima, a Šaban 730 akči. Kao staratelj primio sam navedenu svotu u cijelosti od spomenuta dva lica”

Pošto su potvrdili (njegove navode), na traženje je upisano.

 

[274 Postavljenje staratelja]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Pošto je neophodan staratelj koji bi se starao o imovini maloljetnog KurtaAlije, što mu je pripala od njegova oca umrlog Ibrahima, koji je bio nastanjen u Raškaj Gori, koja pripada mostarskom kadiluku, to je od šerijatskog suda nosilac ovog dokumenta Aiša, majka spomenutog maloljetnika, postavljena za staratelja. Ona je prihvatila starateljstvo i preuzela na sebe sve (poslove) koji iz tog proistječu.

Na traženje upisano je u sidžil što je odlučeno.

Spisak novca koje je mutevellja vakufu umrlog Mehmeda ćehaje Omer-čelebi nezakonito uzeo od spomenutog vakufa i objašnjenje na koji su se način podmirili dugovi umrlog Omer-čelebije·

Sulejman-beg je dužan 6000 akči

Selim kovač je dužan  1000 akči

Derviš Balić je dužan 500 akči

Hasan Konac je dužan 1000 akči

Hadži Salih i Omer tabak su dužni 2000 akči

Ahmed iz tvrđave Ljubuškl je dužan 1000 akči

Mehmed Tomaš je dužan 1400 akči

Derviš-čelebi je dužan 1000 akči

Vukašin, sin Grgura, dužan je 2400 akči

Milan iz sela Žitomislića je dužan 1200 akči

Mihovil Udovičić je dužan 1000 akči

Kurt Alija tabak je dužan 1000 akči

Jusuf čelengi je dužan 500 akči.

Ibrahim Dragić je dužan 1000 akči

Babajić dernirdžija je 1000 akči

Buljan i Marko su dužni 1100 akči

Sefer, sin Memije, dužan je 200 akči

 

[294 – Utjerivanje duga]

Vjerovnik Memija, sin Velije. Dužnik Lauš. Iznos duga: 180 akči što je utvrđeno na osnovu svjedočenja Balije. sina Mehmeda, i Kurta, sina Osmana.

Izdana je presuda o isplati duga i predat havali radi utjerivanja duga.

Šuhud-ul-hal: Mustafa-čelebi naib, Salih-beg, Mustafa sluga i drugi.

 

[333 – Utjerivanje duga]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Mahmud spahija, nastanjen u Blagaju, u prisutnosti Muhibe, nastanjene u selu Kosoru, podnosi ovu tužbu protiv nje:

”Ja sam dao 1.000 akči suprugu spomenute Muhibe, Kurtu Aliji, i od toga sam dobio natrag 500 akči. Još su mi dužni 500 akči. Pošto je Muhiba nasljednica Kurta Alije, tražim da se naznačeni iznos isplati.”
Poslije saslušanja i osporavanja tužbe, te pošto su svjedoci Zurko Mehmed spahija i Mustafa, sin Abdulganija, posvjedočili, izdata je presuda o isplati duga. Na traženje upisano je u sidžil spomenutog datuma.

 

(334 – Registracija zakletve]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Kad je predloženo spomenutoj Muhibi da se zakune da njen muž Kurt Alija nije dužan 200 akči Zurki Mehmedu spahiji, ona se zaklela uzvišenim Allahom, i to je upisano u sidžil spomenutog datuma.

Šuhud-ul-hal: Gore spomenuti.

 

[357 – Prepis valkufname]

Hvala Allahu, koji zna sve, a blagoslov Muhamedu, koji suzbija nevjerstvo i zabludu, l njegovim drugovima i rodbini, koja ga je slijedila – neka je božje zadovoljstvo na njih sve i na one koji ih budu slijedili do Sudnjeg dana. Potom, povod za pisanje (ove) šerijatske isprave i sastavljanje ovog dokumenta kojeg se treba pridržavati je ovo:

Đula, kći Skendera, nastanjena u mahali Karađoz-bega u gradu Mostaru – neka je pošteđen od nesreća i nedaća – koja želi činiti dobra djela, pred časnim šerijatskim sudom, u prisutnosti hadži-Saliba, nastanjenog u mahali Jahje hodže, kojeg je postavila za muteveliju za registrovanje dolje navedenog vakufa, dala je ovu izjavu:

”Zbog velikog Allaha i u želji za postizanjem njegovog časnog zadovoljstva, a da bi izbjegla njegovu bolnu kaznu ‘na dan kad neće koristiti ni imetak ni potomstvo, nego će (se spasiti) samo onaj koji dođe Allahu sa čistim srcem’, izdvojila sam iz svog najčistijeg imetka 20.000 akči koje su u opticaju i Allaha radi uvakufila ih i izuzela iz prometa za bogougodna djela, a onda ih predala spomenutom muteveliji. Pošto je on primio (novac), odredila sam sljedeće:

Lice koje bude mutevelija neka daje naznačenu svotu od 20.000 akči na šerijatom dopušteni način na interes (murabehu) tako da se na 10 datih akči (godišnje) dobije 11 akči i 2 pula, uz jak zalog i pouzdana jamca, odnosno uz jedno od ovo dvoje. Neka se od novca koji se dobije od dobiti isplaćuju 3 akče dnevno za učenje kur'anskog poglavlja lhlas, devet puta svakog dana. Neka se sevab od tri učenja pokloni za dušu vakifa, a sevab od druga tri učenja za dušu moga oca Iskendera, a sevab od preostala tri učenja za dušu moje majke Šahe. Neka se takođe uči poglavlje Al-Ihlas tri puta dnevno uz nagradu od jedne akče i neka se sevab od toga pokloni za dušu moga supruga hadži-Sefera. Neka se, isto tako, uči poglavlje Al-lhlas tri puta dnevno uz jednu akču i neka se sevab od toga pokloni za dušu roditelja spomenutog Sefera.”

Vakif je takođe odredio sljedeće:

”Dok god ona bude na ovom prolaznom svijetu, neka uči sve gore spomenuto i neka Uživa nagradu (određenu za to), a poslije njene smrti neka Kurt Alija, koji je nastanjen u mahali Karađoz-bega, i njegova supruga Kamera uče gore navedeno poglavlje Al-lhlas za dušu vakifa i za dušu njene majke uz tri akče dnevno i neka sevab od toga poklone onima kojima je to određeno. Neka se potom odredi da poslije njihove smrti (to) prelazi na njihovu djecu i njihove potomke, s koljena nn koljeno i iz generacije na generaciju. Poslije izumiranja (potomstva) – bože sačuvaj – neka se to ustupi jednom od najboljih službenika ćasne džamije, koju je sagradio Ibrahim-aga, uz prethodno dobiveno mišljenje kadije. Neka hadži Salih, a poslije njega njegova djeca i njihovo potomstvo, dok ne izumru, uče tri puta kur'ansko poglavlje Al-Ihlas za dušu hadži-Sefera i tri puta poglavlje Al-Ihlas za dušu njegovih roditelja uz po dvije akče dnevno i neka sevab od toga poklone kako je to određeno. Neka bude odredeno da se poslije izumiranja potomstva – bože sačuvaj – to ustupi imamu i mujezinu džamije Bajezida hodže. Neka lice koje bude mutevelija vakufa uživa dnevno dvije akče. Neka bude određeno da dužnost mutevelije (vrši) hadži Salih, a poslije njega njegova djeca i daljnje potomstvo s koljena na koljeno j iz generacije u generaciju. Poslije izumiranja potomstva- bože sačuvaj – neka se (to) prepusti cijenjenom nahođenju tadašnjeg Kadije.”

Time je završeno očitovanje.

Pošto je predala novac i pokretni imetak hadži-Salihu, kojeg je postavila za muteveliju, dobrotvorka je izjavila da je uvakufljenje novca prema časnom šerijatu lišeno pravovaljanosti i obaveznosti (vakufa). Time je namjeravala da odustane i odlučila da novac uzme natrag. Na to je navedeni mutevelija dao zadovoljavajući odgovor rekavši da smatra da treba postupiti po mišljenjima eminentnih šerijatskih pravnika i istaknutih autoriteta, koji zastupaju gledište da je uvakufljenje novca valjano i obavezno. Nakon te izjave, a pošto se otegla rasprava o tome, a dvije strane donosile protudokaze, sudu je ostalo da stvar riješi i donese presudu. Pošto je pomno ispitao i detaljno proučio neslaganja i utvrdio da na strani mutevelije postoji jak dokaz i očita prednost, donio je valjanu šerijatsku presudu o pravovaljanosti i obaveznosti vakufa i njegovih posebnih i općih uslova prema mišljenju najeminentnijih šerijatskih presuda – neka je uzvišeni Allah zadovoljan s njima – to je vakuf registrovan i postao punovažan. Prema tome (poslije toga) svaka promjena. prenos i izmjena biće nevažeći. Ko god ga bude mijenjao, nakon što je ovo saznao, grijeh će pasti na one koji ga budu promijenili. Zaista Allah sve čuje i sve zna. A živi i darežljivi nagradiće vakifa.

Napisano u trećoj dekadi ramazana 1042 (1-10. aprila 1633).

Šuhud-ul-hal: Hasan-čelebi mujezin, hadži Ahmed, Abdi-čelebi, Hasan džabija, Salih kafedžija, Mehmed usta, Halll berber i Ali Mehmed.

 

[376 – Spor zbog nasljedstva]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Kurt-beg iz Pive, pred šerijatskim sudom. u prisutnosti hadži-Hurema, dao je ovu izjavu:

”Poznato je da sam nasljednik Zahide, koja je umrla prije izvjesnog vremena dok je stanovala u svojoj kući. Međutim, hadži Hurem je prisvojio zaostavštinu navedene žene i stavio ruku na nju. Tražim da se (to) ispita i da se provede šerijatski postupa” Pošto je hadži Hurem osporio nasljedstvo spomenute žene i pošto je zatražen dokaz koji bi potkrijepio njegove navode, vjerodostojni ljudi Oruč halifa i Bal-beg pristupili su šerijatskom sudu radi svjedočenja. Kad je zatraženo dasvjedoče, oni su izjavili:

”Tačno je da je Zahida za života rekla: ‘Kurt je moj bratić. Ne znam da bi neko drugi mogao da me naslijedi.’ To je izjavila u našem prisustvu. To tvrdimo i svjedočimo.”

Pošto je prihvaćeno (svjedočenje), presudeno je da zaostavština spomenute Zahide pripadne Kurt-begu.

Šuhud-ul-hal: Mustafa-čelebi, Ismail-čelebi, Šahman hafaf,  Ibrahim-baša drugi

 

[387 – Vjenčanje u selu Grabovici]

Suprug Osman, sin Abdulmenana. Njegov opunomoćenik berber Ahmed. Supruga Zulejha, kći Tejmura. Njen opunomoćenik Bekir sin Kurta. Na osnovu svjedočenja Bekira, sina Džafera, i Osmana. sina Tejmura.

Mehr muedžel – iznos: 1.000 (hiljadu akči).

 

(431 – Vjenčanje]

Suprug Derviš, sin Kanbera, pristupio je lično. Supruga Kamina, kći Kurta. Njen opunomoćenik Kurt, sin Pervane. Na osnovu svjedočenja Omera, sina Balije, i Mustafe, sina Alije.

Mehr muedžel – iznos: 1.000 (hiljadu akči).

Šuhud-ul-hal: Mustafa-čelebi, Ahmed-čelebi mujezin. Zaifi-čelebi, Ibrahim-baša i drugi.

 

[450 – Tužba u vezi s napadom]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Pekar Memija iz mahale Hafiza hodže u Mostaru. u prisutnosti janjičara Kare, te Mahmuda, sina Habiba, i Ismaila, sina hadži-Ahmeda, podnio je ovu tužbu:

”Spomenuta lica su noću napnla moju kuću i razbila vrata.”

Poslije saslušanja i osporavanja tužbe, pošto su zatraženi svjedoci, Ibrahim pazar-baša, Husein-baša. i išeri Husein, sin Kurta Alije, posvjedočili su navode tužitelja. Na traženje upisano je u sidžil spomenutog datuma.

 

[464 – Utjerivanje duga]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Čurčija Alija, sin Halila, iz Mostara, u prisutnosti kapudžije Sulejmana, dao je ovu izjavu:

”Prodao sam konja Sulejmanu za 1.500 akči. Međutim. on je odustao od toga i vratio mi konja. Dužan sam Sulejmanu 1.000 akči.” Izdata je presuda o isplati i na traženje (to) je upisano.

U drugoj dekadi časnog zilhidžeta 1042 (19-28. juna 1633).

Šuhud-ul- hal: hadži Sulejman-efendija, Osman-efendija muderis, hadži Kurt Alija, Nezir ćehaja.

 

[4.80 – Prepis vakufname]

Bezgranična zahvalnost i najveća blagodarnost Gospodaru sedam nebesa, onome koji hrani sve živo na svijetu, neka je uzvišena njegova veličina i neka se veliča njegova slava; onome koji je ljudski rod stvorio od četiri elementa u najljepšem obliku i dao mu najprijazniji izgled; onome koji je neke svoje robove za razliku od drugih, odlikovao čestitošću i savršenstvom u smislu časnog ajeta: On vas po položajima jedne iznad drugih izdiže – onome koji je neke svoje robove, za razliku od drugih odlikovao moću i ugledom i upozorio iz svoje ogromne dobrote da čine dobra djela riječima: I čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio. Velika zahvalnost i neograničena blagodarnost onome koji kaže: A malo je zahvalnih medu robovima mojim. – Neka blagodati onoga koji mnogo prašta obuhvate sve, tako da su tijela mnogih od položaja i slave i onih od imetka i zarada, koji koriste njegove obilne sofre i njegove trpeze bogate – obuhvaćena sa stotinu pažnja; onome koji ih je iz sna nemara probudio i svojim upozorenjem: ….. a za dobro koje za sebe pripremite naći ćete nagradu kod Alaha.”

Blagoslovi i pozdravi mnogi onome kome je povjerena vjerovjesnička misija i koji je kruna u knjizi viteštva; središte poslaničke misije i ishodište zvijezda vodilja. koji zaposjeda Kabikawsajn, misllm na Poslanika oba svijeta, na vjerovjesnika oba svetilište i zagovornika za sve u ovozemnom i u onozemnom svijetu l na Njega koji je sunce što svijet grije s neba nepobitne istine, koji je poslan (od Allaha) riječima: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. Obilna zahvalnost Njegovom rodu hvaljenom i njegovim drugovima koji su dobili hvale, a koji su slijedili put božanske stvari i pravac od Uzvišenog određen, onima koji upućuju one koji idu putem jasne vjere i svakom onom koji štiti čvrsti kurs šerljata – neka je zadovoljstvo Allaha na sve njih. Potom, ova listina valjana, sa šerijatskom sadržinom i isprava lijepa, čijeg svake osobe. Najzad. gol golcat (nejasan dio teksta) i mjesto gdje on spava postaje mu pod zemljom. Nemoguće je bilo kakvom borbom od smrti se sa svlm što posjeduje i ima spasiti i apsurdno je iščupati se iz ruku anđela smrti. Nema sumnje da je razuman i sretan čovjek, uljudan i razborit čovjek onaj koji spozna ovaj svijet i stanje u njemu. koje je puno strahota, i koji spozna smisao ovog vremena puno dosadnog blještavila, koji smatra za dobit iskoristiti priliku koju mu daje ovaj svijet i koji smatra dobitkom steći zadovoljstvo Gospodara moćnog, dok je u snazi da ustrajno obavlja tjelesne obrede i dok je u mogućnosti da ustrajno vrši materijalne obaveze vjerske prirode. Na osnovu svih slučajeva jasno dokazanih i izvršenih priprema koje će zasigurno biti (kod Boga) primljene, vlasnik ove šerijatske isprave i ovog teksta, kojeg se treba držati, uzor dobrotvora, birano društvo dobročinitelja koje se uzda u Gospodara koji neizmjerno daje dobro, hadži Jusuf, sin Kelimanov, nakon što je razmišljao koliko je god mogao i došao do spoznaje da je nemoguće pobrojiti i precizirati darove jasne i poklone uzvišene kojima ga je obasuo Gospodar Bog – neka je uzvišena Njegova riječ i neka je uzvišena Njegova moć – a koje on uživa u svom stanju i u svojim imovinskim prilikama, i da nije čovjek u stanju da Mu izrazi svoju zahvalnost za njegove mnoge blagodati i velika dobročinstva, to je u smislu časnog hadisa da ti nemaš ništa od toga: što pojedeš to uništiš, što obučeš to pohabaš, a što daš u dobrotvorne svrhe tim se ovjekovječiš i da ti tako ta dobra djela rastu i nikad im neče doći kraj, jer dobra djela koja teku (vakuf) moraju biti trajna. On je pred časnim šerijatskim sudom, u prisutnosti Sijamudina Oruča halife, kojeg je postavio za muteveliju, u svrhu registracije (vakufa), od svoje dobre volje i u prisustvu tadašnjeg kadije dao ovo očitovanje:

”Neka se pedeset i jedna hiljada akči daje na interes rukom Oruča halife, kojeg sam postavio za muteveliju, tako da se svakih deset akči obračunava kao jedanaest. Prihod, koj se dobije od interesa na dati novac, neka se ovako troši: – po tri akče (dnevno) muteveliji Oruču halifi za obavljanje dužnosti mutevelije;

– jednu akču (dnevno) istome za učenje tri puta sure Al-Ihlas, s tim da nagradu od toga pokloni za duše vakifove braće Mehmeda, Kurta Alije, Oruča, Šabana, Mustafe i Osmana. Poslije njegove smrti neka tu jednu akču uživa svako lice koje bude mutevelija i neka nagradu od tog učenja pokloni za dovu navedene njegove braće; – dvije akče dnevno neka budu za vršenje dužnosti džabije, s tim da dužnost džabije il naznačene dvije akče pripadnu Muzaferu, sinu Mahmudovu;

– neka jedna akča (dnevno) također pripadne Muzaferu za učenje tri puta (dnevno) sure Al-lhlas, s tim da nagradu od toga pokloni za vakifovu dušu;

– jedna akča neka pripadne, isto tako, Muzaferu i da on za to u (blagoslovene) noći: Lejlet. ul-kadar, Lejlet-ul-berat i Lejlet ul-regaib prouči časno kur'ansko poglavlje Jasin za duše vakifove braće.

Kad izumru Muzaferovi potomci, neka te dužnosti pripadnu njegovom bratu Mustafi, a poslije njegove smrti neka ta jedna akča pripadne imamu Husein-hodžina mesdžida, a jedna akča imamu Bajezid-bodžine (džamije), a jedna akča Fatimi, kćeri Hasanovoj, a (poslije njihove smrti) njihovoj djeci i djeci njihove djece. Neka ona za to prouče svaki dan po tri (puta) časnu suru Al-lhlas i neka nagradu od toga poklone za dušu pokojne fiafsa-hanume, majke vakifove. Poslije njene smrti neka to pripadne imamu džamije Fatime-kadun; – neka jedna akča pripadne također Jusufu j neka. on za to svaki dan prouči po tri puta časnu suru Al-Ihlas i nagradu od toga pokloni za dušu moga oca, pokojnog KeUmana. I neka to isto vrše i njegova djeca l djeca njegove djece. Nakon njihova izumiranja neka to vrši lice koje bude imam u džumi u džamiji Ibrahim-age;

– neka jedna akča (dnevno) pripadne Mahmudu, sinu Kurtovu, i neka za to svaki dan uči po tri puta časnu suru Al-Ihlas i nagradu od toga neka pokloni vakifovoj djeci. Kad on umre, neka to pripadne imamu (mesdžida) ćurčije Ahmeda;

– jedna akča (dnevno) neka pripada Huri hanumi i neka za to ona svaki dan prouči po tri puta časnu suru Al-lblas i nagradu od toga neka pokloni za duše djece vakifove braće, a poslije nje neka to pripadne njenoj djeci i djeci njene djece. Poslije njihova izumiranja neka to pripadne imamu hadži-Memijine (džamije);

– jedna akča (dnevno) neka pripadne njegovoj supruzi Kamer-hanumi i neka ona za to svaki dan prouči po tri puta (suru) Al-Ihlas i nagradu od toga neka pokloni za dušu njegovu. Nakon njene smrti neka to pripadne djeci oca njegove žene. Kad oni izumru, neka to pripadne imamu džamije Mehmedu ćehaji;

– jedna akča neka pripadne Amini banumi i neka ona za to svakog dana uči po tri puta Al-Ih1as i neka nagradu od toga pokloni pokojnoj mojoj ženi Muhibi hanumi. Poslije njene smrti neka to pripadne djeci pokojnog Šaban-baše i njihovim potomcima, a kad oni izumru, neka to pripadne mujezinumesdžida Memije hodže;

– neka se da tadašnjem kadiji četrdeset akči za stavljanje njegova časnog potpisa kad se na početku svake sedmice unese u sidžil popis vakufskih potraživanja; – neka se ostatak od dvadeset akči od dobiti koja je dobijena na šerijatom dozvoljeni način isplaćuje za popravak i konzerviranje jednog primjerka Kur'ana časnog;

– u čast duše Božjeg poslanika – neka je i blagoslov i mir na njega – siromasima koji nemaju svoga mushafa da uče u njemu. Neka se (mutevelija) Oruč halifa stara (o provođenju) ovoga i neka (iz tog primjerka) uče oni koji su toga dostojni i tom prilikom neka dovu prouče (‘za dušu) vakifa. U vezi sa svim tim odredbama određujem da pridržavam pravo, dok budem živ, da donosim izmjene i promjene knje su u vezi s mojim vakufom sa glavnicom od 51.000 akči i kad god budem imao namjeru da izvršim neku isplatu, neka me niko u tome ne sprečava j ne ometa.”

Tako je vakif u prisutnosti mutevelije Oruča halife završio određivanje svojih odredaba (u vezi s njegovim vakufom).

”-Kako je uvakufljenje dirhema i dinara, prema mišljenju većine šerijatskopravnih autoriteta (ulema). ništavno, to su, i odredbe koje su sadržane u uvakufljenju također nevažeće, te ja tražim povraćaj u moje privatna vlasništvo cjelokupne (naznačene) svote.”

Na to je mutevelija, istom tom prilikom, dao ovaj odgovor:

”Ako po mišljenju velike uleme – neka Allah da da ih što više bude sve do Dana proživljenja – uvakufljenje novca nije po šerijatu dozvoljeno (gaiz), ipak po mišljenju imama Zufera, koji je jedan od velikih šerijatskopravnih kapaciteta hanefijske pravne škole, kako to prenosi gospodin imam Al-Ansari, uvakufljenje novca je valjano i na šerijatu zasnovano .. , te je zatražio od navedenog kadije odluku, te je kadija izdao odluku o valjanosti uvakufljenja novca, zasnovanu na verziji navedenog imama. Na to je vakiif usmjerio svoje izlaganje u drugom pravcu rekavši: ”Ako postoji verzija navedenog imama, prema kojoj je (uvakufljenje) novca valjano i dozvoljeno po Šerijatu, to još iz toga ne proističe obaveznost izvršivosti i nema prepreke za povraćaj novca.”

Pristupivši da preuzme naznačeni novac, mutevelija je ovako ustvrdio:

” Pošto je uslijedila kadijina presuda i pošto postoji saglasnost mišljenja o valjanosti uvakufljenja, to je nakon predaje novca muteveliji uvakufljenje nerazdvojno od izvršnosti, pa tražim presudu na osnovu mišljenja one vjerske uleme koja zastupa takav stav.”

Kadija je, opredjeljujući se za uvakufljenje, donio presudu o valjanosti i izvršivosti uvakufljenja, a u smislu stava časnih imama hanefijske šerijatskopravne škole, koji kažu: ”Ako je valjan, on je i izvršiv.”  Presuda je valjana i na šerijatu zasnovana i spomenuti vakif je u prisutnosti mutevelije legalizirao i te se legalizacije treba pridržavati.

Tako je bilo. Sačinjena je (vakufnama) kako je on htio i izdata je od njega Pa ko bi ga izmijenio nakon što to bude čuo, grijeh će pasti na one koji to mijenjaju. Zaista Allah sve čuje i sve zna.

Šuhud-ul·hal: Sulejman-efendija, Mustafa-čelebi naib, Jusuf-dede, Selim-čelebi hatib Jusuf halifa imam, Ismail halifa mujezin. Ibrahim-baša. Alija, sin Mehmedov: Mustafa, sin Alijin, Oruč, sin Abdulmenanov, i drugi.

 

[528 – Nagodba]

Isa, sin Memije, i Husein, sin Turbana, iz sela Trnovnice, koje pripada fočanskom kadiluku, pred sudom, u prisutnosti Hasana, sina Turbana, Oruča, sina Kurta, Muharema, sina Turbana, hadži-Huseina, sina deli Ahmeda. Ibrahima, sina Kara Ahmeda, Sinan-efendije, Atli Timurhana, njegova brata

Gazije, Sejdina, sina Iskendera, Mustafa-bega, sina hadži-Duraka, Mustafa-baše i drugih lica, nastanjenih u blagajskom kadiluku, izjavio je za svakog od njih pojedinačno: -.Mi smo se mnogo sporili oko ljetnog pašnjaka Perinice Od nas je uzeto 18.000 akči za naplatu ucreti kadema od ljudi mir-mirana. Došlo je do spora među nama zbog toga što je ponovo tražen naznačeni iznos. Posredstvom miritelja postignuta je nagodba na 6.000 akči. Primio sam od njih tu svotu i oslobodio ih svake obaveze. Ako bi se podigla tužba koja bi bila u suprotnosti sa sadržinom ovog dokumenta, neka ne bude uvažena kod sudija.”

Poslije potvrđivanja (tih navoda) upisano je u sidžil spomenutog datuma.

Šuhud-ul-hal: Gore spomenuti.

 

[530 – Spor zbog prodatog vinograda]

Omer-baša, sin Kurta, iz blagajskog kadiluka, pred sudom, u prisutnosti mutevelije vakufa hadži-Memije u Mostaru, Ahmeda čelebije, sina Murata, dao je ovu izjavu:

”Mehmed, koji nije prisutan ovdje, prodao je svoj vinograd u mjestu zvanom Kori spomenutom vakufu za 2.300 akči. Mehmed je i meni prodao taj vinograd za 3.000 akči. Ako ne dođem na mostarski sud do idućeg pazara, ja ću jamčiti za naznačenih 2.300 akči.”
Na traženje mutevelije upisano je u sidžil.

Dana 22. rebia I 1043 (26. septembra 1633).
Šuhud-ul-hal: hadži Muharem bevab, Ibrahim-baša, Hasan džabija i Ebu Bekijr džabija.

 

[563 – Vjenčanje)

Suprug Ibrahim, sin Osmana. Njegov opunomoćenik je otac. Supruga Fatima, kći Huseina. Njen opunomoćenik je Pijale sin Abdulaha. Na osnovu svjedočenja Hasana, sina Ferhata, i Mustafe, sina Kurta.

Dana 2. džumada I 1043 (4. novembra 1633).

Mehr muedžel – iznos: 2.000 dirherna.

Šuhud-ul-hal: Ibrahim-baša, Hasan-baša i Sefer, sin Mustafe.

 

[568 – Utjerivanje duga]

Vjerovnik hadži Memi, sln Abdulaha. Dužnik Ćetko, sin Stipana, dulger. Iznos duga poslije obračuna 1.252 (akče), §to je utvrdeno na osnovu njegova priznanja. Donesena je presuda o isplati duga i na traženje je upisano.

Dana 5. džumada II 1043 (7. decembra 1633).

Subud-ul-hal:

hadži Muharem, hadži Mehmed, Redžep-baša, Kurt Alija, Jusuf-čelebi, sin Mustafe, Ibrahim spahija Cernica i drugi.

 

[577 – Vjenčanje u selu Cernici]

Suprug Omer, sin Ferhata. Njegov opunomoćenik Memija, sin Nesuha. Supruga Halima, kći Mehmeda. iz sela Cernice, koje pripada Mostaru. Njen opunomoćenik Kurt, sin Huseina. Na osnovu svjedočenja Hasana, sina Abdulaha, i Halila, sina Timura.

Dana 12. džumada I 1043 (14. novembra 1633).

Mehr muedžel – iznos: 1.000 (hiljadu dirhema).

Šuhud-ul-hal: Abdulah-baša, sin hadži-Junusa, Nezir ćehaja i Hasan, sin Ahmeda.

 

[585 – Vjenčanje u selu Šurmancima]

Suprug Osman, sin Abdulaha. Njegov opunomoćenik Hasan, sin Sejdina. Supruga Ruvejda, kći Mustafe, iz sela Šurmanaca, čiji je prvi muž Alija umro, što je utvrđeno izjavom svjedoka Mahmuda, sina Abdulaha, i Memije, sina Kurta. Njen opunomoćenik Osman, sin Abdulaha. Na osnovu izjave svjedoka Memije, sina Kurta. i Mahmuda, sina Abdulaha.

  1. džumada II 1043 (3. decembr a 1633).

Mehr muedžel – iznos: 800 (osam stotina akči).

Šuhud-ul-hal:hadži Hasan, hadži Muharem, Mustafa-čelebi i drugi

 

[588 – Vjenčanje u Mostaru.]

Suprug Ismail, sin Abdulaha. Njegov opunomoćenik Mustafa-aga. Sin hadži-Jusufa. Supruga Latifa, kći Kurta Alije, iz mahale Nezir-age. Njen opunomoćenik Ahmed-čelebi, sin Ismaila, čije je punomoćstvo utvrdeno na osnovu izjave svjedoka Muruveta, sina Alije, i Ibrahima, sina Osmana.

  1. džumuda I 1043 (l. decembra 1633).

Mehr muedžel – iznos: 6.000 (šest hiljada akči).

 

Spor zbog vlasništva

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Rahila, kći Mahmuda, nastanjena u mahali Derviš-paše u Mostaru, u prisustvu nosioca ovog dokumenta Hasan-dedea, sina Sulejmana, podnijela je protiv njega ovu tužbu:

”Hasan-dede je nezakonito uzurpirao moju kuću koju sam dobila u nasljeđe i koja se nalazi u mahali hadži-Alije u tom gradu, čije su granice poznate susjedima. Zahtijevam da se ispita i da mu se naredi da odustane od toga .”

Prilikom saslušanja Hasan-dede je izjavio:

Tu kuću je kupio Hasan, sin Kurta, od Muhameda čelebije, sina Mustafe ćehaje, zakonskog opunomoćenika tužiteljice, za 6.500 akči i predao novac opunomoćeniku prije osamnaest godina od datiranja ovog dokumenta a već deset godina stanuje u njoj. Kasnije je kuću prodao mom ocu Sulejmanu za 12.000 akči. On je kao vlasni (malikane) stanovao sedam godina i potom umro. Poslije njegove smrti meni je pripalo nasljedstvom. Međutim. punoomoćstvo Muhameda čelebije upisano je u sidžil koji se čuva .”

Kad je izvršen uvid u sidžil koji je sačuvan i koji je u skladu s očitovanjem Hasan-dedea i kada je zatražen dokaz od Hasan-dedea, korektni svjedoci, čija se imena nalaze  na kraju sidžila, Alija-čelebi, sin Murteze, i Omer-beg, sin Ali-džana đundija, pristupili su časnom šerijatskom sudu radi svjedočenja. Kad je zatraženo do posvjedoče, izjavili su:
”Istina je da je opunomoćenik Muhamed-čelebi došao na sud prije osamnaest godina. Kad su korektni svjedoci Mehmed i Ahmed sinovi Abdulaha posvjedočili i pošto je utvrđeno da je tužiteljica opunomoćila navedenog da proda njenu kuću koja se nalazi u pomenutoj mahali, te da primi novac, isplati dugovanja i ostatak njoj doznači, tadašnji sudija Murteza-efendija registrovao je punomoć i kupoprodaju. Svjedočimo da je to sadržina tog sidžila i to potvrđujemo.”

Poslije provjeravanja njihove ispravnosti primljeno je svjedočenje i izdato upozorenje da Rahila ne  može tražiti od Muhameda čelebije, koji je njen opunomoćenik, da pokreće. postupak u vezi s navedenom kućom, te je donesena odluka da kuću zadrži Hasan-dede. Na traženje je upisano što je riješeno.

  1. džumada I 1043 (3. novembra 1633).

Šuhud-ul-hal: Sefer-efendija, sin Veli-efendije, hatib, Sefer, sin Ibrahim-age, Osman-efendija muderis, Ibrahim-baša mujezin i Ismail-čelebi.

 

[595 – Utjerivanje duga]

Vjerovnik hadži Hasan. mutevelija vakuta umrlog Karađoz-bega. Dužnik Hasan, sin Osman-baše. Iznos duga poslije obračuna 2.000 akči. što je utvrđeno na osnovu svjedočenja Isa-bega, sina Kurta. Donesena je presuda o isplati duga i na traženje je upisano.

Šuhud-ul-hal: hadži Muharem, Hasan-baša, Nezir ćehaja, Ibrahim sluga drugi.

 

[609 – Kupoprodajni ugovor]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Pošto je dokazano da je Omer-beg, sin Memije, po muškoj lozi jedini nasljednik Latife, majke oca umrlog Ahmeda, sina Abdurahmana, koji je bio nastanjen u mahali hadži-Memije, koja pripada gradu Mostaru, i da dva dijela koja su pripala Latifi od njene djece pripadaju njenoj rođenoj kćeri Rabiji i sinu njene sestre Emine, Mustafi čelebiji, to je hadži Mehmed, Sin Memije, postavljen za opunomoćenika od Rabije, da Mustafa čelebija i Omer-beg spomenutu kupoprodaju prime i doznače novac od dijela koji im pripada, a čije je punomoćstvo utvrdeno u prisutnosti druge strane, na osnovu izjave svjedoka Oruč-baše, sina Mustafe, i Ahmeda, sina Alije, te svjedočenjem hadži-Hasana, sina Abdulaha, i Redžepa, sina Kurta Alije, kazandžije.

Pred sudom, u prisutnosti nosioca ove isprave, Mustafa-bega, sina Velije, svaki od njih dao je svoje puno očitovanje:

”Mi smo na osnovu punomoćstva punovažno prodali kuću koja nam je pripala od ostavitelja i koja graniči s jedne strane s mulkom hadži-Balije, sina Jusufa, s druge s mulkom hadži-Alije, sina Balije s treće s mulkom hadži-Hamze i s četvrte strane s javnim putem, a sastoji se od jedne odaje u prizemlju i jedne sobe na katu, ćilera i voćaka i drugih stabala, sa svim što joj pripada, Mustafa-begu za 18.000 akči. Pošto je on kupio i preuzeo, od njega smo u cijelosti primili naznačenu svotu kao prodajnu vrijednost.”

Pošto je to potvrđeno u prisutnosti spomenutih lica, na traženje je upisano

u sidžil 21. džumada n 1043 (23. decembra 1633).

Šuhud-ul-hal: Veli-efendija. Ibrahim-aga, Mahmud-aga, Ismail-beg, Ahmed-čelebi bevab, Mehmed-čelebi hatib, Isa-beg bevab, hadži Muharem bevab, Mehmed-čelebi-beg, Šaban-beg, Hasan-čelebi i drugi.

 

[612 – Vjenčanje u Mostaru]

Suprug Nezir, sin Abdulaha. Njegov opunomoćenik Mahmud, sin Abdulaha. Supruga Fatima, kći Kurta, iz mahale Kanber-age. Njen opunomoćenik Mahmud, sin Abdulaha, čije je punomoćstvo utvrdeno na osnovu izjave svjedoka Mehmeda, sina Alije, i Mahmuda.

Dana 3. redžepa 1043 (3. januara 1634).

Mehr muedžel – iznos: 2.000 akčl.

Šuhud-ul-hal: Jusuf-baša baždar, Sulejman-beg baždar, Nezir ćehaja, Hasan-baša i drugi.

 

[614 -Vjenčanje u Mostaru]

Suprug Ibrahim, sin Mustafe. Njegov opunomoćenik Ahmed, sin Pirije. Supruga Rahima, kći Mehmeda, iz mahale Ibrahim-efendije. Njen opunomoćenik Hasan, sin Oruča , čije je punomoćstvo utvrđeno na osnovu svjedočenja Memije, sina Kurta, i Nesuha, sina Mustafe.

Dana 4 . redžepa 1043 (4. januara 1634). Mehr muedžel – iznos: 2.000 ak čL

Šuhud-ul-hal: Omer-beg handžari, Osman-čauš, Šaban-beg i Mustafa.

 

[615 – Vjenčanje u selu Tepčićima]

Suprug Durak, sin Mustafe. Njegov opunomoćenik Memija, sin Balije. Supruga Kamina, kći Sulejmana, iz sela Tepčića. Njen opunomoćenik Hurem, sin Velije i čije je punomoćstvo utvrđeno na osnovu svjedočenja Mehmeda, sina Hasana, i Mahmuda, sina Kurta.

Mehr muedžel -iznos: 1.000 akči.

Šuhud-ul-hal: Gore spomenuti.

 

[625 – Registracija punomoćstva]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Jusuf-čelebi, sin Hasana, koji je očuh djevojci Emini, rođenoj kćeri umrlog Ibrahima, sina Mehmeda, koji je bio nastanjen u mahali Fatime kadun u gradu Mostaru, a koji je opunomoćen u vezi sa dolje spomenutom tužbom, i muslimani Redžep-beg, sin Turahana, i Hasan-čelebi. sin Memije, koji lično poznaju Eminu, koja je i priznala da je punoljetna, a u skladu sa šerijatskim odredbama o tome, pristupili su sudu radi svjedočenja i u prisutnosti šerijatskog staratelja spomenute Emine, ponosa vršnjaka, hadži-Hasan-age sina Ahmeda, izjavili:

”Svjedočimo da je Emina opunomoćila Jusufa čelebiju da preuzme i njoj dostavi dio koji joj pripada po šerijatu iza umrlog oca. Punomoć se nalazi kod staratelja hadži-Hasan-age.”
Upisano je što je izjavljeno.

  1. redžepa 1043 (1. januara 1634).

Šuhud-ul-hal: Mehmed-čelebi imam, hadži Muharem, Mustafa-čelebi, Bali-zade tabak, Omer hajjat, hadži Bali, Kurt, Derviš-čelebi, sin Mustafe odobaše, Jusuf-baša baždar, Hasan-baša i Ibrahim-baša.

 

[626 – Kupoprodaja baštine]

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Ivan iz sela Pribinovića, koje pripada Mostaru, pred sudom, u prisutnosti nosioca ove isprave Mustafe, sina Kurta, Alije, sina Memije, Gazije, sina Memije, i Simona, sina Nikole, iz sela Lisa, dao je ovu izjavu:

” Sedam godina prije datiranja ove isprave sam u zajednici sa Ibrahimom, sinom Memije, koji je pristupio sudu, zemlje koje su mulk-baštine u selu Lisama od Mahmuda, sina Abdulaha, koji ih je posjedovao. Dok smo ih zajednički uživali, ustupljena mi je i druga polovina od mog ortaka Ibrahima. Pošto su te zemlje izmiješane sa zemljom stanovnika spomenutog sela, to smo mi podigli parnicu. Novac što sam ga ranije dao Mahmudu i novac što sam ga dao za dio mom ortaku Ibrahimu stanovnici spomenutog sela su povratili i ja sam ga primio.”

Pošto je Ibrahim potvrdio tačnost navoda, na traženje je upisano što je riješeno.

Dana 8 . uzvišenog šabana 1043 (7. februara 1634).

Šuhud-ul-hal: Jusuf-baša baždar, Pijale. sin Abdulaha, Husein, sin Abdulaha, Mehmed, sin Abdulaha, Mehmed Šaban i Ebu Bekir.

 

[639 – Sudski uviđaj

(Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Sulejman-čelebi, sin Balije iz mahale hadži-Huseina u Mostaru, pristupio je sudu i dao ovu izjavu:

”Od vjetra noću srušio sc krov kuće ponosa vršnjaka Mehmed-age, sina Veli-bega, u selu Gnojnicama, i tom prilikom poginuo je rob (abd memluk) Kurt, sin Abdulaha, koji se nalazio u kući. Takoder je stradalo mnogo stoke. Neka se iziđe na lice mjesta i izvrši uviđaj.” Od svijetlog šerijatskog suda na lice mjesta je  izišao muhzir Ibrahim, sin Memije, sa muslimanima, čija su imena navedena na kraju ove isprave. Kad je izvršen uviđaj. oni su posvjedočili:

”Istina je da je … pala i udarila u glavu Kurta i on je podlegao, a tom prilikom stradalo je jedno-dvoje grla stoke. Mi smo očevici.” Muslimani. čija su imena navedena na kraju isprave, pristupili su sudu i izvijestili o tome.

Na traženje upisano je u sidžil. Dana 5. šabana 1043 (6. februara 1634).

Šuhud-ul-hal· Mehmed Mrkva, Kurt, sin Ahmeda, Ibrahim, sin Kurta, Šaban, sin Balije, Alija, sin Sulejmana. Omer, sin Bajezida, Sulejman. sin Džafera, Jusuf, sin Huseina i drugi.

 

[642 – Registracija zaloga]

Založen je vinograd Omer-bega Handžara, sina Kurta. iz mahale Nezir-age, od 22 motike loze. koji se nalazi u Viragli u nahiji Broćnu, za dug Sulejman-begu, sinu Einehana, u iznosu od 10.000 akči.

Dana l. blagoslovenog ramazana 1043 (1. marta 1634).

Šuhud-ul-hal: Ismail-čelebi mujezin, Hubijer-aga, Šaban, sin Kurta, Hasan, sin Abdulaha, Durak, sin Hurema, Hurem i drugi.

 

[649 – Nagodba]

Kamer, kći Pirije, iz sela Kružnja, koje pripada Blagaju, pred sudom, u prisutnosti svoje braće, nosilaca ove isprave Balije i Kurta Alije iz sela Svinjarine, koje pripada mostarskom kadiluku, od svoje dobre volje dala je ovu izjavu:

”Ustupila sam njima trideset grla ovaca i jedno goveče koje nam je pripalo u nasljedstvo iz zaostavštine našeg umrlog oca Spomenuti su tražili više. Pošto je među nama bio spor, izmiritelji su posredovali i mi smo se nagodili da dobijem 1.000 akči za moj dio koji mi je pripao po šerijatu u svom emlaku i akaru. Primila sam naznačenu svotu od 1.000 akči od svoje braće Balije i Kurta Alije. Ako bi od danas bio pokrenut spor s moje strane direktno ili preko opunomoćenika. neka ne bude uvažen kod časnih sudija.”

Poslije potvrđivanja (tih navoda) upisano je u sidžil

Dana l. džumada II 1043 (3. decembra 1633).

Šuhud ul hal: Hasan, Mehmed-čauš, Oruč Memi, Ibrahim-baša i Mehmed-baša.

 

[652 – Spor zbog čaira na Mostarskom blatu]

{Povod pisanju dokumenta) je ovo:

Ibrahim-dede iz mahale Ibrahim-efendlje u Mostaru, koji … u selu Kruševu, doveo je na sud Mehmed-agu, sina Mustafe ćehaje. Mustafa-agu, Ahmeda čelebiju, sina hadži-Jusufa, Veliju, sina Huseina, hadži-Mustafu, Omera. sina Balije, Ibrahima, sina Mehmeda, Ibrahima. sina Džafera, Huseina, Kurta, Petra Bilušića, Vučetu, Nikolu i druge seljane iz spomenutog sela, i u njihovoj prisutnosti protiv njih podnio ovu tužbu:

.. Dok je umrli Oruč uživao jednu baštinu u spomenutom selu, ustupio je (meni) svoju baštinu uz tapiju sahibi-arza. Međutim, u zemljama, koje se nalaze na Blatu, u polju, u spomenutom selu, ortaci su svi stanovnici sela i svaki od njih je vlasnik hisa tih zemalja prema svojoj baštini. Neka i meni odrede hisu prema mojoj flluridžijskoj.”

Prilikom saslušanja oni su izjavili:
”Istina je da je popisivač prije 60-70 godina upisao l filuriju na dvije njive umrlog Oruča i drugih vlasnika u mjestu Podgori, ispod okućnice, koju nije potrebno preciznije određivati. Osim toga spomenuti vlasnici nisu bili vlasnici hise na Blatu i nijedan od njih, prema onom što je upisano, nije bio uživalac.”

Pošlo je od tužitelja zatražen dokaz koji bi odgovarao njegovim navodima, a on ga nije mogao pridonijeti stanovnicima spomenutog sela predloženo je da se zakunu i svaki se pojedinačno zakleo velikim Allahom. Na traženje upisano je u sidžil.

Dana l. redžepa 1043 (1. januara 1634).

Šuhud-ul-hal: Ismail-čelebi, Hasan-beg Šemrd-zade,  Abdurahman-beg bevab. Nezir ćehaja, Ibrahim-baša.

 

[674 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založene su kuće i vinogradi Balije, sina Kurta, iz sela Huma, za dug (vakufu Sulejman-efendije, koji zastupa Osman-dede) u iznosu od 1.600 akči. Jamci su Hurem i Hera. Najamnina kuća i prihodi od vinograda iznose 193 akče.

Šuhud-ul-hal: Gore spomenuti i drugi.

 

[682 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založen je vinograd Saliha, sina Hasana, iz sela Opličića za dug (vakufu hadži-Memije tabaka) u iznosu od 1.000 a.kči. Jamci su Ahmed, iz mahale Zahum i Kurt Alija, iz mahale Kose hodže. Prihod od vinograda iznosi 125 akče.

Šuhud-ul-hal: Memi hajjat, Ahmed hajjat, Bekir-baša j drugi.

 

(691 – Registracija gotovine vakufa]

Vakufi hadži-Kurta imali su gotovinu od 17.000 akči 1. džumada 1042 (14. novembra 1632). Njome je raspolagao mutevelija hadži Osman.

 

[692 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založen je mladi vinograd od 8 motika loze, vlasništvo Andrije, sina Matijaša, iz sela Blizanaca, za dug (vakufu hadži-Kurta) u iznosu od 1.700 akči. Jamac mu je brat Sladoje. Prihodi od vinograda iznose 170 akči.

Šuhud-ul-bal: Mustafa-čelebi, Bekir džabija, Ahmed i drugi.

 

[693 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založena je bašča Ahmeda, sina Mehmeda, koja se nalazi uz njegovu kuću u mahali Nezir-age, za dug (vakufu hadži-Kurta) u iznosu od 1.000 akči. Najamnina kuće iznosi 1.000 akči.

Šuhud-ul-bal: Gore spomenuti.

 

[694 – Registracija prodaje radi isplate duga  vakufu]

Derviš sin Einehana. iz mahale Vihovića  prodao je vinograd od 4 motike loze vakufu (hadži-Kurta) za dug od 500 akči i prihvatio se da drži taj vinograd pod godišnji zakup. Prihodi od vinograda iznosi 50 akči.

Šuhud-ul-hal: Hasan spahija, Ali-hodža, Osman ćehaja i Ibrahim-baša.

 

[695 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založena je kuća Sulejmana čelebije. sina hadži-Balije, u kojoj stanuje vlasnik, za dug (vakufu hadži-Kurta) u iznosu od 7.000 akči. Jamac je njegov sin Alija. Najamnina kuće iznosi 700 akči.

Šuhud-ul-hal: Mustafa-čelebi, Bekir džabija, Mustafa muhzir i drugi.

 

[696 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založena je kuća gospođe Kerime, kćeri Ešeka iz mahale Čejvan-begove, za dug (vakufu hadži-Kurta) u iznosu od 1.000 akči. Jamac je Zijai, brat Jusufa čelebije. Najamnina kuće iznosi 100 akči.

Šuhud-ul-hal Mehmed-čelebi hatib, Bali-hodža i hodža Osman

 

[697 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založen je vinograd Stipana, sina Ratka, iz sela Blizanaca, za dug (vakufu hadži-Kurta) u iznosu od 1.000 akči. Jamac je Mađar-oglu Omer. Prihodi od vinograda iznose 100 akči.

Šuhud-ul-hal: hadži Osman, Pijale Abdulah, Mustafa, sin Huseina, i Šaban kalfa.

 

[698 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Hasan, sin Mehmeda, iz sela Blizanaca, prodao je svoj vinograd vakufu (hadži-Kurta) da bi otplatio dug vakufu u iznosu od 550 akči i uzeo ga pod godišnji zakup. Prihodi od vinograda iznose 550 akči.

Šuhud-ul-hal: Mustaia-čelebi, Ismail-čelebi, Ahmed-čelebi softa i drugi.

 

[709 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založena je kuća Šabana, sina Huseina, u mahali Karađoz-bega, i vinograd od 8 motika loze za dug (vakufu hadži-Nezira) u iznosu od 2.000 akči. Zakupnina vinograda iznosi 25 akči. Jamac je Hasan, sin Iskendera.

Šuhud-ul-hal: Mustafa-beg, Jusuf-baša, Ahmed, sin Kurta, i drugi.

 

[738 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založena je kuća Mehmeda, sina Alije, iz sela Cima, za dug (vakufu Aiše hatun) u iznosu od 1.000 akči. Jamac je Mehmed, sin Jusufa. Najamnina kuće i prihodi od vinograda iznose 125 akčl.

Šuhud-ul-hal: hadži Kurt Alija, Omer tabak, hadži Ibrahim, Ahmed tabak Ibrahim.

 

[747 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založen je dućanski alat u tabhani Mehmeda tabaka, šegrta hadži-Kurta, za dug (vakufu Rahime batun) u iznosu od 1.000 akči. Zakupnina dućanskog  alata iznosi 125 akči.

 

(772 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založena je kuća Balije, sina Derviša, u kojoj stanuje, u mahali Jahje hodže, za dug (vakufu Memije hodže) u iznosu od 3.000 akči . Jamac mu je supruga. Najamnina kuće iznosi 375 akči.

Šuhud-ul-hal: Musta!a-čelebi, imam Bilušina, Jusuf-baša Skrado, Pazar-baša, hadži Kurt Alija, Jusuf  kalajdžija i Mustafa-čelebi.

 

[794 – Registracija prodaje za dug vakufu]

Mehmed-čelebi, sin Alije ćehaje, nastanjen u Gabeli, prodao je beji-vefaom (vakufu hadži-Osmana kujundžije) za dug od 15.000 akči kuće u kojima je stanovao i čifluke koje je kupio od Mehmeda-spahije, sa znanjem sahibi–čifluka, i uzeo ih pod godišnji zakup od 1.875 akči.

Šuhud-ul-hal: hadži Mehmed Lag-zade, deli Velija, Mustafa-beg, Velija Mahmud hajjat, Abdurahman-ćelebi i hadži Kurt Alija.

 

[795 – Registracija vakufske gotovine]

Vakuf hadži-Kurta Alije Karaldži-zade imao je gotovinu od 15.150 akči 1. muharema 1042 (19. jula 1632). Njome raspolaže Ahmed-baša Šahin-oglu.

 

[796 – Registracija zaloga za dug vakufu koji se nalazi u (?)]

Založen je vinograd zvani Bilišić, vlasništvo supruge Sladoja, za dug (vakufu hadži-Kurta Alije) u iznosu od 1.000 akči. Jamac joj je sin Jovan. Prihodi od vinograda iznose 125 akči.

Šuhud-ul-hal: hadži Mustafa, Hasan halifa, Mustafa-čelebi i drugi.

 

[797 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založen je vinograd, zvani Hrastovača, vlasništvo Memije, sina Hasana čurčije Zur-zade, za dug (vakufu hadži-Kurta Alije) u iznosu od 1000 akči. Jamac je Sulejman, imam mesdžida u Gnojnicama. Zakupnina vinograda iznosi 120 akči.

Šuhud-ul-hal: Jusuf sarač, Hurem trgovac i drugi.

 

[798 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založen je vinograd Kelimana, iz sela Gnojnica, u mjestu Zagrad, za dug (vakufu hadži-Kurta Alije) u iznosu od 1.000 akči. Jamac je Jusuf-baša. Prihodi od vinograda iznose 125 akči.

Šuhud-ul-hal: Alija hajjat, Husein hajjat i Ališan berber.

 

[805 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založena je kuća, bašča i vinograd Omer-baše, sina Kurta, za dug (vakufu Sulejman-efendije). Najamnina kuće iznosi 125 akči.

Šuhud-ul-hal: Husein hajjat, Jusuf  trgovac, Mehmed hajjat i drugi.

 

[829 – Registracija ·vakufske gotovine]

Vakuf Baba-Bešira imao je gotovinu od 23.700 akči u prvoj dekadi ševala 1041 (21-30. aprila 1632). Njome raspolaže mutevelija Kurt-beg.

 

[838 – Registracija duga]

Šaban, sin Kurta Alije, dužan je 2.250 akči (maloljetnom Duraku) iz sela Svinjarine. Jamac je Hasan hajjat.

Šuhud-ul-hal: Gore spomenuti.

 

[864 – Registtacija zaloga za dug vakufu]

Založeni su vinograd i kuća Turhana, sina Kurta, iz sela Vrapčića. za dug (vakufu hadži-Mehmeda) u iznosu od 1.000 akči. Zakupnina vinograda iznosi 100 akči.

Šuhud-ul-hal: Husein hajjat, Mehmed Kalfa-oglu i Omer spahija Koteli.

 

[876 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založena je kuća ćurčije Osmana iz mahale Nezir-age za dug (vakufu Kamer-hatun) u iznosu od 2.000 akči. Jamac je Kurt Alija, čurčija. Najamnina kuće iznosi 250 akči.

Šuhud-ul-hal: Derviš spahija, Abdi-čelebi, Piri hafaf  i Sulejman Vojo

 

[885 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založen je vinograd, zvani Sad, u Gnojnicama. vlasništvo Jusufa, sina Bešira, iz sela Gnojnica, za dug (vakufu Safije hatun) u iznosu od 500 akči. Jamac je Sulejman, sin Džafera.

Šuhud-ul-hal:

Mustafa kalajdžija, Kurt, sin Ahmeda, Osman ćehaja i Mustafa muhzir.

 

[888 – Registracija vakufske gotovine]

Vakuf  Ibrahima, sina hadži-Kurta, imao je gotovinu od 20.000 akči na dan l. redžepa 1042 (12. januara 1633), kojom raspolaže hadži Mustafa.

 

[889 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založen je mlin na jedno okno na Bunici, vlasništvo Omera … , za dug vakufu Ibrahima, sina hadži-Kurta Alije. Jamac je Ibrahim bazar-baša. Prihodi od mlina iznose 375 akči.

Šuhud-ul-hal: hadži Ahmed, Omer jašmakdžija, hadži Kurt Alija i Piri hafaf.

 

[690 – Registracija prodaje zbog duga vakufu]

Mehmed iz mahale hadži-Memije prodao je kuću vakufu Ibrahima, sina hadži-Kurta Alije (zbog duga tom vakufu u iznosu od 2.000 akči) i uzeo je pod godišnji zakup. Jamac mu je brat Jusuf taba Zakupnina kuće iznosi 250 akči.

Šuhud-ul-hal: hadži Šaban, hadži Alija, Piri džabija i drugi.

 

[891 ~ Registracija zaloga za dug vakufu

Založena je kuća Petra, sina Mihajla, it mahale hadži-Alije, za dug (vakufu Ibrahima, sina hadži-Kurta Alije) u iznosu od 1.000 akči. Jamac je Miloš, sin Tome. Najamnina kuće iznosi 125 akči.

 

[892 – Registracija zaloga za dug vakufu}

Založena je kuća i bašča Cvetka, sina Andrije, iz mahale hadži-Alije, za dug (vakufu Ibrahima. sina hadži-Kurta Alije) u iznosu od 1.000 akči. Jamac je Petar. sin Mihajla. Najamnina kuće iznosi 125 akči.

Šuhud-ul-hal: Hasan spahija, Hasan hafaf, Piri trgovac i drugi.

(893 – Registracija zaloga za dug vakufu}

Založen je vinograd Hasana Odobaša-zade i Osmana, sina Oruča, za dug (vakufu Ibrahima, sina hadži-Kurta Alije) u iznosu od 1.900 akči.. Uzajamno su jamčili jedan drugome. Prihodi od vinograda iznose 238 akči.

Šuhud-ul-hal: hadži Alija, Velija telal, Kasim tabak i drugi.

 

[894 – Registracija zaloga za dug vakufu]

Založen je vinograd Jusufa tabaka za dug (vakufu Ibrahima. sina hadži-Kurta Alije) u iznosu od 2.000 akči. Jamac je Mustafa hafaf. Prihodi od vinograda iznose 250 akči.

Šuhud-ul-hal: Derviš-čelebi, hadži Šaban i Piri trgovac.

 

Manje poznate riječi koje se spominju u sidžilu

Abd memluk – bivši rob koji je prešao na islam i postao vojnik

Aga – manji zemljoposjednik, veleposjednik, gazda, gospodin

Akča – turski novac

Baša – pripadnik lokalne janjičarske, a time i esnafske organizacije

Baždar – službenik koji je kontrolisao razne mjerne uređaje za zapremninu i težinu

Bilušina – ikavski, Bjelušine, mahala u Mostaru

Čair – zemljišni posjed, livada

Čauš – vođa straže

Ćehaja – strarješina esnafa, visoki službenik

Čelebi – otmen čovjek, gospodin, intelektualac

Čurčija – zanatlija krznar

Dede – djed

Dirhem – srebreni novac, drahma

Džabija – ubirač vakufskih prihoda

Džerah – vidar, bolničar

Efendija – učeni čovjek, gospodin

Erazi-mirija – zemlja u vlasništvu države, daje se na obradu uz plačanje tapije

Filurija – porez koji su plačali stočari (Vlasi)

Hafaf – obučar

Hajjat – krojač

Halifa – onaj koji slijedi učenje četiri halifa

Hatib – propovjednik u džamiji

Havala – dati nekom ili povjeriti nešto na čuvanje

Idet – period od tri mjeseca u kojem žena ne može sklopiti brak poslije smrti muža ili rastave

Jašmakdžija – zanatlija koji pravi jašmake, šalove

Kadija – sudija koji je sudio na osnovu šerijatskog zakona

Kapudži – vratar, službenik

Mehr muedžel – otpremnina ženi u slučaju razvoda ili smrti muža

Mesdžid – višenamjenska građevina za molitvu ili okupljanje naroda

Muderis – nastavnik, profesor u vjerskoj školi

Muhzir – sudski izvjestitelj

Mujezin – osoba koja u džamijama zove vjernike na molitvu ezanom

Mulk – nepokretno privatno vlasništvo, obično kuća sa okućnicom

Murabeha – posuđivanje novca uz kamatu, obično 10-15 %

Muteferik – službenik

Mutevelija – osoba koji vodi računa o poslovanju vakufa

Naib – zastupnik, zamjenik

Nazir-hasbi – nadzornik bez plaće

Oglu – turski, dodatak ličnom imenu, kao ić kod naših prezimena

Sahibi-arz – vlasništvo nad zemljom

Softa – učenik medrese

Spahija – konjanik turske vojske koji je dobijao zemljište na korištenje od carstva

Šuhud-ul-hal – svjedoci čina (na sudu)

Tabak – zanatlija kožar

Talaki selasom – trostruko puštanje žene, definitivan razvod

Tekalife – dažbine

Usta – glavni majstor

Vakif – osoba koja daje zadužbinu, vakuf

Vakufname – isprava o zadužbini, vakufu

Zade – persijski, dodatak ličnom imenu, kao kod nas nastavak ić

Zerger – zlatar

Zimija – krščanin, štićenik

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s