Muhamed se rodio 1850. godine. Njega i starijeg brata Fadila otac hadži Ahmet je školovao. Po završetku mekteba i ruždije prelaze u Karađozbegovu medresu. Poznati muftija Mustafa Sidki Karabeg pored muftijskog zvanja uzeo je jednu halku (razred, grupa đaka) i izveo ih do kraja. Najbolji đaci u toj grupi su bili Abdulah ef. Riđanović, Ahmed ef. Dizdar, Salih ef. Alajbegović, Fadil ef. Kurt i hadži hafiz Muhamed ef. Kurt. Posljednja trojica odoše u Istanbul, gdje su i stroge (ruus) ispite položili i sva trojica muderisi bili: Fadil ef. Kurt u Travniku. a brat mu H. hafiz Muhamed ef. i Alajbegović u Mostaru81. U Istanbulu je slušao predavanja istaknutih alima, podvrgao se strogom ispitu i dobio »ruus« titulu. Tamo je položio i dobio diplomu na »kiraeti seb’u« i postao kurra hafiz82.
Po završetku studija otišao je u Meku i hadž obavio. Pred okupaciju Bosne i Hercegovine 1878. godine vratio se u Mostar i stupio na dužnost u Roznamedži Ibrahim efendijinu medresu gdje je kao muderis predavao razne predmete iz islamistike sve do 1924. godine kada je ova medresa zatvorena. 1890. godine moli Zemaljsko vakufsko povjerenstvo da mu se dodijeli dekret za mujezinsku službu. Bio je učen i pred njim je mnogo talebe završilo nauke, naročito iz okoline Nevesinja gdje je u Kljunima imao kulu i posjede. Ženi se sa dvadeset godina mlađom Munirom Žujo iz Travnika. Godine 1909. Munira daje punomoć Muhamedu Šefketu Kurtu koji je tada bio muderis u Travnika, vjerovatno za obavljanje obavljanje njenih imovinsko-pravnih poslova. Dobivaju sedmero djece: Aliju, Fazliju, Ahmeta, Fatimu, Husniju, Atifu i Šemsu. Muhamed je imao i dvije sestre kojima ne znamo imena. Jedna se udala u Travnik za brata Muhamedove žene Munire Žujo. Po udaji i preseljenju u Mostar, odnosno Travnik, ove dvije nevjeste izvršile su i uzajamnu zamjenu imanja koja su njima po nasljedstvu pripadala. Druga Muhamedova sestra udala se vrlo mlada za Mujagu Komadinu82a koji je bio gradonačelnik Mostara od 1909. pa do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine. Ta Mujagina žena otišla je u Konjic odakle su Komadine bile rodom da se porodi. Tamo je u dvadesetoj godini umrla na porodu zajedno sa djetetom. Iz nekog razloga, Muhamed je za smrt sestre krivio Mujagu Komadinu i sa njim je prekinuo svaki kontakt mada su se često službeno sretali, što možemo vidjeti iz više zapisnika83. Kada je 86-šestogodišnji Mujaga Komadina 1925. godine bio na samrtničkoj postelji, poručio je Muhamedu da, ako može dođe i halali (oprosti) Mujagi sve eventualne grijehe. Muhamed je došao i halalio mu. Muhamed je bio zadnji imam Memi hodžine džamije na Carini sve do njenog zatvaranja 1940. godine.
Prije noći u kojoj će umrijeti, pozvao je sve ukućane i rekao im da će on noćas umrijeti i poručio im da ne smiju plakati. U ratnom vihoru 1992-95. godine ukradene su najstarije knjige i diploma (idžazetnama) iz njegove biblioteke iz kuće u Kurtovoj ulici broj 3. Idžezetnama je pojavljuje 2016. godine i promijenila je desetak “vlasnika”, da bi na kraju dospjela do Dejana Spaića iz Sarajeva. Više o tome.
18. januar 1940. godine, sati 14.30. Klanjanje dženaze hadži Muhamedu Kurtu u Tera Jahje džamiji na vrhu Carine
Hadži Muhamed Kurt, muderis u Mostaru, umro je u devedesetoj godini 18. januara 1940. godine i sahranjen je u Carinskom haremu84. 1940-tih godina oduzimanje zemlje je muslimanima uglavnom bilo dovršeno, pa je interesantno pogledati njegovu ostavštinu. On je imao vlasništvo na raznim parcelama u raznim dijelovima. Ako sve ove dijelove pretvorimo u površine kojima je Muhamed bio stopostotni vlasnik, dobivamo da je on imao u Humilišanima kuću sa okućnicom od 1,5 dunum, te 15 dunuma oranice, 13 dunuma livada i pašnjaka i 11 dunuma vinograda i voćnjaka. Imao je kućište od 2 dunuma i 66 dunuma oranica i pašnjaka kao mirie zemlju u selu Kljuna kod Nevesinja. U selu Bijenja imao je 10 dunuma, a u selu Sopilja 7 dunuma. Ukupno, Muhamed Kurt je ostavio 125 dunuma ženi i djeci, pa su se ti posjedi dalje usitnjavali u dijelovima od 14/88 sinovima, a kćerkama 7/88 i slično.
26. septembra 1920., u dvadeset sedmoj godini, sin Alija se ženi 24-godišnjom Aišom, kćerkom Salih-age Brkića. Na osnovu posebne molbe. Šerijatski sud je dozvolio vjenčanje kod kuće. Alija je radio je kao službenik na Rudniku mrkog uglja u Mostaru. Poslije jedanaest godina braka rađa se sin Salih, a tri godine kasnije (1934) sin Džemil. Salih se u ljeto 1945. godine kupao na Neretvi u Bijelom Polju. Plivajući na suprotnu obalu umorio se i utopio u svojoj četrnaestoj godini. Sedam dana kasnije njegovo tijelo je pronađeno prije Skakala, desetak kilometara nizvodno od mjesta nesreće. Dugo vremena poslije gubitka sina Saliha, otac Alija se povlačio sam u sobu i u tišini plakao.
Fazlija je radio kao službenik u Fabrici duhana u Mostaru na obuci procjenitelja duhana. 22. februara 1946. u svojoj pedeset prvoj godini ženi se četrdeset jednogodišnjom Zehikom Vejzović iz Bijelog Polja sjeverno od Mostara. Nisu imali djece.
Fazliju (Fadila) i Aliju više puta u svojoj knjizi Sarajevske uspomene spomenuo je pisac Alija Nametak. 1967. godine dva brata su Islamskoj vjerskoj zajednici uplatili po 50 novih dinara za opravku mostarskih harema (mezarišta).
Sin Ahmet umire 5. januara 1942. u pedeset drugoj godini od zapaljenja pluća i njegovo nasljedstvo je pripalo njegovoj majci Muniri pošto isti nije imao djece niti suprugu. Munira je pred Kotarskim šerijatskim sudom 24. marta 1942. godine pred svjedocima Osmanom Maslom i Mehmedbašić Hatidžom izjavila da se odriče nasljedstva iza umrlog sina koje se sastoji od mulk-zemljišta 1/6 i mirije-zemljišta 1/1 u korist svojih kćerka Atife i Šemse.
81 Nametak, Hasan, Kalendar Narodna uzdanica za 1941., godina IX str. 75-78
82 Kurra hafiz je hafiz koji zna Kur’an napamet na sedam, odnosno, deset mutevatir kiraeta – arapskih dijalekata i narječja koja su bila prisutna u vrijeme Objave. U osnovnu razliku između kiraeta možemo ubrojati i njihov stepen vjerodostojnosti po kome su rangirani i iz čega proističe određeni šerijatski propis.
82a Iz knjige Ibrahima Kajana, MUJAGA KOMADINA, (Dobra knjiga, Sarajevo, 2018): “Biografi su gotovo redovito naglašavali da se Mujaga Komadina “kasno oženio”, u doba svoje potpune ekonomske samostalnosti i muževne zrelosti. Vjenčao se vrlo mladom djevojkom, Dudom Pašić rođenom u Mostaru, najvjerovatnije 1887, jer mu je prvi sin roden godinu dana kasnije.
Međutim, najnoviji podaci snažno sugeriraju nešto sasvim drugo. Mujaga je imao jedan raniji, mladenački brak, koji se završio velikom tragedijom o kojoj se dosad nije znalo. Podatke o tom objavio je Ahmet Kurt u knjizi Porodica Kurt iz Mostara — historija i rodoslav (2017). U segmentu životopisa hafiza Muhameda Kurta (1850—1940) autor spominje i njegove dvije sestre: “Druga Muhamedova sestra udala se vrlo mlada za Mujagu Komadinu. (. . .) Ta Mujagina žena otišla je u Konjic, odakle su Komadine bile rodom, da se poro- di. Tamo je u 20. godini umrla na porodu skupa s djetetom. Iz nekog razloga, Muhamed je za smrt sestre krivio Mujagu Komadinu i sa njim prekinuo svaki kontakt, mada su se često službeno susretali, što se može vidjeti iz više zapisnika. Kada je već 86-godišnji Mujaga Komadina 1925. godine bio na samrtničkoj postelji, poručio je Muhamedu da mu, ako može, dođe i halali sve eventualne grijehe, što je Muhamed i učinio.“ Mada ime prve Mujagine žene nije zabilježeno ni upamćeno, vrlo vjerovatno bi moglo biti da je upravo ona tajnovita Ziba koja se spominje u glasovitoj sevdalinci “Dvore gradi Komadina Mujo”.
83 Naprimjer, 23. marta.1894. održan je sastanak Gradskog kotarskog ureda u Mostaru na kojem su bili prisutni: Džabić Ali efendija, mostarski kadija hafiz Hasan, hadži Ahmed efendija Džabić, hadži Muhamed efendija Kurt, Mujaga Komadina, hadži Mustafa Behlilović, Hasanbeg Lakišić, Ahmed efendija Karabeg, hadži Husaga Kajtaz, Ahmedbeg Hadžiomerović, Alaga Dizdar, hadži Muhamed Efica, hadži Jusufbeg Bakamović, Hamza efendija Puzić, Fazil Mahmutaga, Avdaga i Muhamed efendija Ćemalović.
84 Veliki i Mali carinski harem se nalazio na mjestu današnje željezničke i autobuske stanice i sastojao se od dvije parcele. Harem je ekshumiran 1965 godine. Najstariji obilježeni nišani su iz 1725. godine. Tu se nalazilo veoma mnogo lijepo oblikovanih i ukrašenih nišana visokih i preko tri metra. Tu su rahmetlije mnogih mostarskih porodica kao npr: Kurta, Serdarevića, Balića, Dizdara, Džinića, Ćumurija, Ćemalovića, Milića, Muslibegovića, Dajidžića, Ćišića, Brkića, Lakišića, Alikalfića, Alibegovića,Vejzića, Džinovića, Dizdarevića, Ramića, Dadića, Rizikala, Komadina, Kazazića i mnogih drugih.
Porodica Kurt iz Mostara 