Kurti u fesu

Mlađim čitaocima može biti neobično vidjeti Kurte na starim slikama, čak i djecu, kako nose fes. Prvo treba reći da oni vjerovatno nisu svakodnevno nosili fes, nego samo u posebnim prilikama, bajramima, vjenčanjima, sahranama ili prilikom fotografisanja.  Prije fesa u Bosni i Hercegovini nosili su se turbani a dolaskom fesa raspodijeljeni su, pa se po izgledu i boji moglo poznati kojeg je statusa, porijekla i vjere osoba koja nosi fes. U tom periodu ljudi su težili ka identifikovanju kroz odjevne predmete. U samoj Turskoj 1922. godine dolaskom na vlast Ataturka nošenje fesa je zabranjeno državnim činovnicima, ali to nije izazvalo bilo kakvu promjenu kod bosanskohercegovačkih muslimana koji su ga i dalje nosili. Dolaskom komunista na vlast u Jugoslaviji 1945. godine oni se obrušavaju na fes kao na simbol podaništva jednom carstvu koje je vladalo ovim prostorima, i ”izrabljivalo ovdašnje seljake i radnike”. Fes se zakonski ne zabranjuje, ali onaj koji je fes nosio bio je praktično izopćen iz novog društva.
Poslijeratni  jugoslavenski  režim  naročito se surovo obračunavao sa svim vjernicima,
jer su oni u to vrijeme smatrani kao  „razbijači  bratstva  i  jedinstva“  i „narodni neprijatelji“. „Iako je po ustavu vjera bila dozvoljena, vjernicima su onemogućavali svaki stručni, društveni uspon ili napredak. Apsolutno je bila isključena mogućnost da se deklarirani vjernik postavi na bilo koju funkciju ili položaj.“ Ipak, ako se odbacio fes nije se odbacilo duboko ukorijenjeno mišljenje da se gologlav u džamiju ne smije, tako da bosanski muslimani u kapi francuzici-beretki nalaze idealnu zamjenu, pogotovo što pri obavljanju namaza ne smeta. Bosanski muslimani su šešir smatrali izrazito nemuslimanskim odjevnim predmetom. Neki su pisali da musliman koji stavi šešir na glavu, makar i u šali, mora ponovo sklopiti brak, jer je izašao iz imana i vjere. Na nekim stranicama, vidjet ćemo i slike nekih mostarskih Kurta koji nose šešir. Oni su se prilagođavali običajima i stilu oblačenja u novonastalom društvu, rukovođeni pragmatizmom životne egzistencije.

Sljedeća stranica