Prevod u PDF formatu sa svim fusnotama i opisima možete otvoriti ovdje.

Fotografije originala idžezetname možete otvoriti i pogledati kao PDF-dokument.

Idžazetnamu je preveo hafiz Jusuf-ef. Bećoja imam, hatib i muallim Karađoz-begove džamije u Mostaru i rukovodilac Centra za učenje Kur’ana.

Hafiz Bećoja se posebno zahvaljuje Mostarskom muftiji, mr Salemu ef Dedoviću na poticaju da tekst prijevoda idžazetname na bosanski jezik, uz prezentirane podatke iz biografije hafiza Muhammeda efendije i genealogije o mostarskoj porodici Kurt, bude sačinjen kao izvorni naučni rad koji će se publikovati u Zborniku radova Dani mevluda i zikra. Prevodioc se također zahvaljuje  uvaženoj mr. hfz. Lejli Boškailo, profesorici islamske dogmatike (aqāid) i arapskog jezika u Karađoz-begovoj medresi u Mostaru, na stručnoj pomoći i recenziji teksta prijevoda Idžazetname na bosanski jezik.

Pet redaka idžazetname je dešifrovao, vokalizirao i na bosanski jezik preveo hafiz Haso Popara, diplomirani orijentalista, arabista i turkolog.

KARAKTERISTIKE IDŽAZETNAME

Iščitavajući Idžazetnamu kurra hafiza hadži Muhamed-ef. Kurta primjećujemo da ona u sebi objedinjuje dva dokumenta – jedan kojim se Muhamed-ef. ovlašćuje za podučavanje kiraetskoj, a drugi hadiskoj nauci. Koncipirana je na način da u njoj njegov učitelj (šayḫ) nakon zahvale Bogu i donošenja blagoslova (ṣalawāt) na Poslanika, donosi nīz (sanad) svih onih učitelja-prenosilaca (rāwī, ruwāt) koji su učestvovali u prenošenju kiraetske, odnosno hadiske nauke zaključno do poslanika Muhammeda, a.s. To čini navodeći svakog od njih poimenično, katkada s određenim epitetima i nadimcima po kojima je određeni učitelj- prenosilac bio poznat. Svakako, neizostavan dio Idžazetname jesu dijelovi ajeta (ayāt) i hadisa o vrijednosti traženja nauke i znanja uopće te izreka mudrih ljudi. Na kraju Idžazetname nalazimo podatak o osobi koja ju je sastavila (Ahmed Šakir el-Islamboli) te vrijeme u kojem je nastala (kraj 19. vijeka). Ono što posebno izaziva pažnju jeste način na koji je Idžazetnama Muhamed-ef. Kurta, od njegovih ruku, svoj put pronašla do arhiva Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu gdje se i danas nalazi. Naime, u ratnom vihoru 1992-1995. godine ukradene su najstarije knjige i diploma (Idžazetnama) iz njegove biblioteke iz kuće u Kurtovoj ulici broj 3. Idžazetnama se pojavljuje 2016. godine i promijenila je desetak “vlasnika”, da bi na kraju dospjela do Dejana Spaića iz Zenice, kolekcionara starih rukopisa. Hafiz Haso Popara, diplomirani orijentalista, arabista i turkolog, koji u Gazi Husrev-begovoj biblioteci radi na kataloškoj obradi orijentalnih djela i dokumenata u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke, utvrdio je da Idžazetnama pripada Muhamedu Kurtu iz Mostara. Dejan Spaić, koji je veliki poštovalac djela Muhameda Šefketa Kurta, tuzlanskog muftije, koji je 1942. godine spriječio progon tuzlanskih Srba, predao je Idžazetnamu Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, sa zahtjevom da Biblioteka obavijesti o tome porodicu Kurt u Mostaru. Do sada neobjavljeni prijevod ove izuzetno cijenjene Idžazetname donosimo u cijelosti, na radost svih zaljubljenika u nauku, a posebno kiraetsku i hadisku.

TEKST IDŽAZETNAME

Natpis na korici: hadži Muhamed Ferid, sin hadži Ahmeda, sin hadži Nuha(na) Mostarac

(str. 2) Hvala Allahu Koji je svjetlošću korisnih nauka prsa učenjaka raprostranio i draguljima blistavih umjetnosti ih uresio. O nužnosti Njegovog postojanja zbore svuda prostrte sofre Njegove darežljivosti. A On sve zna.  Svjetove je obasuo dobrotom, blagodatima, dokazima sveobuhvatnosti Svoga Znanja, savršenstva Svoje moći i jedinstvenosti svega što stvara, rastvara i otklanja. “Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći,” “a od onoga što On zna – oni obuhvate (str. 3) samo onoliko koliko On želi.”

Slavljen neka je On. (Čak i) mašta zaluta u prostranstvu njegovog stvaranja i moći. Snovi blijede nemoćni da dopru do Njegove Biti i spoznaju Njegove tajne.

Svjedočimo da nema boga sem Allaha Koji nema sudruga, svjedočenjem meleka i učenjaka. Svjedočimo da je naš prvak Muhammed, Njegov rob i Poslanik. Puni mjesec je već (davno), o uzvišenosti njegove misije i profinjenosti njegovog položaja svjedočio. Donosimo salavat na Stvorenje najljepšeg tjelesnog i duhovnog lika, najčasnije loze, poslano da upotpuni plemenite vrline i uspostavi metode mudrosti. (Donosimo salavat) na njegovu porodicu u kojoj su ključevi dobra i sposobnosti rasuđivanja, i na njegove prijatelje (aṣḥāb), svjetiljke Upute za razumom obdarene. A zatim, zaista najdivnije što se želi, traži, za čim duša čezne i neutaživo žudi, jeste dragulj znanja. Njime se učenjak odlikuje nad neznalicom. Njime se čovjek uzdiže do najveličanstvenijih stepeni. Biva upućen ka cilju. Zadobije poštovanje (str. 4) u srcima. Nearapi koji sve sinove Ademove poštuju, blagodat su, kojom je počašćen ljudski rod. Čak i otresiti šejhovi, kada vide nearape duboko ukorijenjene u nauku, divljenje im iskazuju. Ukratko, predaja i razum su jednaki. Učenjak i neznalica nisu jednaki. Tako Uzvišeni u Knjizi brižljivo čuvanoj  kaže: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?”, „Slijepac i onaj koji vidi nisu isti.“ “I niko te neće obavijestiti kao Onaj koji sve zna.” Spomenuto je u predaji od Najboljeg čovjeka  ubaštinjenoj, da je jutarnje i večernje traženje znanja bolje od  borbe na Božijem putu. Meleki podastiru svoja krila tragaocu za znanjem zadovoljni zbog onoga što čini, te da za učenjaka traže oprosta stanovnici nebesa i Zemlje pa čak i ribe u vodi. Mnogo je (Vjerovjesnikovih, a.s.) hadisa o ovoj temi.

Predaje o tome nose radosne vijesti. Slijedit će ih onaj ko je opomenut i upućen. (str. 5) “A nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi”! Vrlina znanja čovjeka toliko oplemeni da svojim stepenom i spomenom, čak i kraljeve nadmaši. Iz bašče svakog učenjaka polen blagodati znanja nadaleko se širi. “I pouči On Adema nazivima svih stvari.” (Znanja) ima mnogo vrsta. Neke se opširno objašnjavaju i dugotrajno prenose. Takve su šerijatske i vjerske nauke, najčasnija vrsta znanja. Putem njih sreća traje na oba svijeta, a njihov je nosilac dužan biti na najvećem stepenu vjere. Te nauke razgale svačija prsa, osim prsa punih grešnog taloga. Za ljude koji pameti imaju neprestano će dozrijevati plodovi (tih nauka), a oni će ih ubirati makar bili poput zvijezda udaljeni. Vidjet ćeš i najuglednije ljude kako nauku traže. Ljudi svjedoče da su se (tragaoci za znanjem) kućama svojim vraćali, poput nebeskih zvijezda koje u tmini plamte, kako bi zalutalē uputili i čast učenosti i podučavanja polučili. Na takve je ukazao (str. 6.) Ponos svijeta, neka ga Svemogući Bog blagoslovi i podari mu mir, u svojim riječima: …da Allah preko tebe uputi jednoga čovjeka bolje ti je nego da imaš najskupocjenije (crvene) deve, a među njima je i onaj koji ima pronicljiv um, kreposni intelekt, briljantnu pamet, razboritost, istančano razumijevanje i nepristrasan karakter, hadži Muhamed Ferid, sin hadži Ahmeda, sin hadži Nuha(na) Mostarac. On je prisustvovao skupu ovog siromaha, pratio njegove planirane dersove, pred njim učio mjesecima i godinama kako bi se s razlogom našao u lancu prenosilaca koje će smatrati svojim precima, jer je rečeno: “Ko nema lanac prenosioca (sanad) kao da ne posjeduje ni porijeklo.” Okoristio se kod mene teoretskim i praktičnim naukama, snagom svoje ispravne misli i pronicljivšću svog izvanrednog uma. U svoju nutrinu pohranio je tradicionalne i razumske dragulje, te zavladao i najskrivenijim predjelima sekundarnih i primarnih nauka. Potom (str. 7) je od mene zatražio ovlaštenje (iğāzatun) da prenosi ono što je naučio od mene, i da lancem prenosioca preko mene prenosi ono sto je ispravno (ṣaḥīḥ) od mene. Ocijenio sam da je dostojan tradicije i prenošenja (znanja) i da se čuva od novotarija i zabluda. U skladu s potpunim uvjetima, dodjeljujem mu opće ovlaštenje (iğāzatun ‘āmmatun) da podučava osnovnim (naukama) i principima koji su i na početku i na kraju neizbježni. Time se nadam vječnoj nagradi i trajnom bogatstvu. Baš ovako je meni izdao ovlaštenje objedinitelj doslovnog i prenesenog zna(če)nja, nepregledno more, osebujnost, ures i znak svoga vremena, vrhunski učenjak (‘allāmatun) svoga vremena i svojih vremena, vitez bojnog polja provjere vjerodostojnosti, pred kojm su mnoge veleumne glave zbog traženja nauke pognute bivale, a on ih je pomno nadgledao. Bio je hafiz Kur’ana, predvodnik u postizanju ciljeva, uzor učenima, i poglavar učača (Kur’ana), šejh Sejjid Muhammed Gālib sin kadije Muhammeda El-Embūlī,  neka Zaštitnik (Mawlā’) obaspe njegov grob Svojom skrivenom  (str. 8) i vidljivom Dobrotom. Njemu je idžazu uručio vrhunski učenjak Rumelije, ronilac u modrinama okeana nauke, Šejh Sulejman, sin Hasana El-Kurejdi, neka Pravosudni (Al-Dayyān) Svojom vječnom dobrotom postupi s njim, a ovome je idžazu uručio potpun stručnjak, sveobuhvatno more, Šejh Ibrahim El-Ispīrī, oprostio mu Vladar (Al-Malik) Koji iz ničega stvara, a njemu je idžazu uručio pametni i poštovani ‘Ali El-Fikri El-Ahsehavī, neka Snažni (Al-Qawiyy) učini da njegova sjena potraje. Ovome je idžazu uručio poznavalac  književnosti, stjecište pronicljivosti, stručni autor, prevodilac djela Es-Sijeru-l-kebir Muhammed El-‘Ajnetābī, nakon što je El-‘Attābī, koji u svim naukama ima idžazu, preuzeo od najučevnijeg među Arapima, nearapima, rumelijskim narodima i u čitavoj Rumeliji, otkrivaoca „tajni tumačenja“, ispunjenog „svjetlima Objave“,  Nasiruddina El-Bejdavija, čuvara Božije Riječi šejha Ismaila El-Kunevija. On je (idžazu) uzeo od čestitog potpunog šejha (str. 9) Abdu-l-Kerima El-Kunevija El-Amidija, a on od šejha Osmana El- Durikija El-Kajserija, od uvaženog El-Neššarija El-Kajserija, od Mevlane Redžeb-efendije El-Āmidija, komentatora Muhammedijjskog tarikata, kreposnom i istaknutom imamu Muhammedu, sinu pira Alija, pismenim putem od autora Abdurrahmana El-Āmidija, od Mevlane Munla Čelebija El-Āmidija i Muhjiddina, a njih dvojica od Muhammeda Eš-Šervinija, od Mevlane Husejna El-Halhālija, od Mevlane Mirze Džana, od uvaženog Džemaluddina Mahmuda Eš-Širazija, od vrhunskog učenjaka (‘allame) Dželaluddina El-Devvanija, od Muhjiddina El-Kuškunarija, od učitelja svijeta, pečata svih istraživača, oslonca preciznih znalaca, El-Sejjida El-Šerifa El- Džurdžanija, od Mevlane Mubarek Šaha, od naučnog istraživača Kutbuddina Er-Razija, od ‘allame Kutbuddina Eš-Širazija, (str. 10) od Nasr(uddin)a Et-Tusija, od El-Katibija El-Kazvinija, od imama Fahruddina Er-Razija, od imama Hudždžetu-l-islama El-Gazzalija, od Ebu-l-Me’ālija Abdu-l-melika bin Jusufa El-Džuvejnija, od izdašnog imama Ebu Taliba El-Mekkija, Allah im se smilovao i neka ih Darovatelj nastani u džennetskim perivojima. Ovaj učenjak i vlasnik spoznaje dobio je svjetlost tefsirske i fikhske nauke od šejha Ismaila El- Kunevija, a on svoga šejha Abdul-l-Kerima El-Kunevija El-Amidija, od šejha Muhammeda El-Jemanija El-Ezherija, od šejha Abdu-l-Hajja i od šejha Abdu-r-Rahima. Zatim je šejh Abdur-r-Rahim (uzeo nauke) od Es-Sevrija, a on od ‘Umer bin Nudžejma, autora djela En-Nehr, a šejh Abdu-l-Hajj od Alija El-Makdisija Nudžejma. Potom su El- Makdisi i ‘Umer bin Nudžejm (uzeli nauke) od ‘allame Šihabuddina Ahmeda Junusa (str. 11) poznatijeg kao Eš-Šibli, (a on) od ‘allame Ibn Abdu-l-Berra ibn Šihneta, od naučnog istraživača imama El-Kemala bin El-Hemama, od šejha Siradžuddina Omera ibn Alije El-Kinanija (u. 1426. g.) poznatijeg kao “Kari’u El-Hidaje”, od šejha ‘Alau-d-dina El-Sejramija, od Es-Sejjida Dželalu-d-dina, komentatora “El-Hidaje”, od njegovog šejha ‘Alau-d-dina ‘Abdulaziza El-Buharija, autora djela El- kešf-a i Tahkik-a, od oslonca učenih Hafizu-d-dina el-Kebira, autora (djela) El-kafi i El-kenz, od ‘allame Šemsu-l-eimmeti El-Kerderijja  od Burhanuddina kojem je autor “El-Hidaje” ukazivao posebnu pažnju, od Šemsul-e’immeti El-Serahsija, od Šemsul-eimmeti el-Hulvanija, od kadije Ebu ‘Ali en-Nesefija, od šejha imama Ebu Bekr bin Muhammeda ibn El-Fadla el-Buharija, od imama Abdullah Es-Sebezmunija, (str. 12) od El-Emir Abdullaha ibn Ebi Hafsa el-Buharija, od njegova oca, od imama Muhammeda ibn el-Hasena El-Šejbanija, a on od brižnog i razumnog Najvećeg imama Ebu Hanife Nu’man ibn Sabita i Ebu Jusufa, a Najveći Imam uzeo je od Hammada ibn ebu Sulejmana, od Ibrahima en-Neha’ija, od Alkame i Ebu Abdurrahmana Abdullaha Ibn Habiba (El-Sulemija), od Abdullaha ibn Mes’uda, od Alije b. Ebu Taliba, Allah njime bio zadovoljan, a njih dvojica od Pečata (svih) vjerovjesnika, prvaka među prvima i posljednjima, neka su Allahov mir i spas na njega i njegovu cijelu porodicu, a on je primio od najvećeg među svim melekima, Džibril-i emina, a on od Gospodara svih svjetova, neka je uzvišena Njegova veličina i uzdignuta Njegova riječ.

Također, (kurra hafiz Muhamed-ef. Kurt) uzeo je (idžazetnamu) za dvije hadiske discipline od svoga šejha Ismaila el-Kunevija, a on od svoga šejha Abdu-l-Kerima el-Kunevija el-Amidija, (str. 13) od šejha Muhammeda el-Jemanija el-Ezherija, a on od ‘allame Halila El-Lekkanija i šejha Muhammeda ez-Zurkanija, obojica malikije, i šejha Ahmeda el-Merhumija, El-Šafi’ija. Prvi je (uzeo idžazetnamu) od Ibrahima El-Lekkanija, od šejha Salima es-Senhurija, a njih dvojica (uzeli su idžazetnamu) od Muhammeda el-Babilija, od Salima El-Senhurija, od Nedžmuddina el-Gajtija, od Zekerijje el-Ensarij, od hafiza Ibn Hadžera, autora Fethu-l-Bari, komentara na Buharijev Sahih, od Ibrahima es-Senuhija, od Ahmeda ibn Ebi Taliba, od Ebu Abdullaha Husejna ibn El-Mubareka, od Ebu-l-Vakta Abdu- l-Evvela Isāa el-Hervija, od Ebu El-Hasena Abdurrahmana ibn El- Muzaffera ed-Davudija, od Ebu Muhammeda ‘Abdullaha es-Serahsija El-Hamevija, od Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Jusufa ibn Metara el-Ferebrijja, od Imama svih imama, i Šejha svih hafiza Ummeta Ebu ‘Abdullah Muhammed ibn Isma’il El-Buharija spojenog (str. 14) lanca prenosioca (seneda) do Najodlikovanijeg Vjerovjesnika, neka su na njega najpotpuniji selami. Rekao je Ibn Jusuf: “Obavijestio nas je Muhammed ibn Isma’il El-Buhari da njegov Džāmi’ nekada bude u Farabu, a nekada u Buhari.” Također, (kurra hafiz Muhamed-ef. Kurt) uzeo je (idžazetnamu) za (podučavanje) Muslimov(om) Sahih(u) od svoga šejha već pomenutim lancem prenosilaca (isnadom) koji doseže do hafiza Ibn Hadžera koji je rekao: “Obavijestio nas je El-Tenuhijj (a) on je rekao: ‘Obavijestio nas je Ebu El-Fadl Sulejman ibn Hamza od Alije ibn Husejna, od hafiza Ebu El Fadla ibn Nusajra, od Ebul Kasima Abdurrahmana, od Ebu Bekra Muhammeda ibn ‘Abdullaha el-Dževzekijja, od Mekkija ibn ‘Abdullaha El-Nejsaburija od autora Muslima ibn El -Hadždžadža El-Kušejrija.”

Ovo kaza rob ovisan o Svemogućem Allahu – Sejjid (gospodin) Ahmed Šakir sin El-Halilov: “Saopštio nam je (čitav) Buharijin Sahih (metodom) slušanja (od učitelja) i čitanja (i izlaganja pred učiteljem) i jedan dio Sahih Muslima metodom čitanja, preko dobrih prethodnika i uzoritih učenjaka koji su u nauku upućeni, pobožni i velikodušni asketa, imam Ebu El Kasim El-Tarabulusijju el-Ezheri, neka je na njega milost Onoga Koji iz ničega stvara. (Str. 15) Uzeo sam nešto od uvodā od čestitih učitelja i vrijednih poznavalaca, među njima su: učenjak koji po svom znanju postupa Mustafa El-Nušerijj i onaj koji potpuno postupa po svom znanju Omer Tekfurtagi i čestiti učenjak Mustafa El-Rusdžuki, Veliki vezir i Najjači ustav, poznati učenjak, cijenjeni i čestiti Muhammed Rušdi Paša sin Šejha spoznaje Isma’il Širvanija, neka ih Blagodarovatelj nastani u prostranim miomirisnim džennetskim perivojima. Savjetujem ti, brate, da budeš svjestan Boga, da Mu se pokoravaš, čuvaš Njegova prava i kloniš se svega onoga što će te od Njega udaljiti. Čuvaj se opasnosti grijeha, odano se obraćaj Vladaru svih (ljudskih) glava, sve dok ti On ne olakša mudrost i ne otvori vrata blagodati. Rekao je Allah: A da su stanovnici sélā i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali… Prenosi se da će onome ko bude iskreno Bogu pokoran četrdeset dana, iz usta poteći izvori mudrosti. Ukrasi (str. 16) svoje znanje promišljanjem, blagošću i djelovanjem. Svoj stan učini jednostavnim i prođi se nadanja u dugovječnost. Iščitavanje započni donošenjem salavata na Odabranog Vjerovjesnika, a kada se baviš istraživačkim radom (ukrasi se) lijepim edebom. Zabrani (sebi) rasprave, oblačenje simbola ponosa i ugleda, ali i bijedne posrtaje i propuste koji bilo kakvoj sramoti vode. Rekao je Vođa pravovjernih ‘Ali b. Ebi Talib, Allah mu oplemenio lice: Budi neovisan o kome god hoćeš, bit ćeš mu ravan. Budi potreban koga god hoćeš biti ćeš mu rob. Neka i tebi znanje bude najvažnije i najpreče, a iskren učenik je najdraži i najčestitiji. U svemu teži zadovoljstvu Boga Uzvišenog. Budi zadovoljan Njegovom odredbom u stanju očaja i u stanju radosti. Drži se dobrote i postići ćeš uspjeh. Drži se bogobojažljivosti i biti ćeš hrabar. Ovo su moje oporuke tebi! Neka te čuva Bog Uzvišeni! Tražim oprost kod Boga od riječi bez djela, jer to je kao biti bez potomstva a lažno ga pripisati sebi. (Str. 17) Hvala Bogu na ispravnosti, neka su blagoslov i mir na Prvaka među ljudima, na njegovu čestitu porodicu i njegove poštovane drugove. U ime Boga, Milostivog, Samilosnog Hvala Bogu, Koji nas je uputio Tragovima dobrih djela (Dalāʼilu al-ḫayrāt), neka su blagoslov i mir na onoga čijim se salavatom dobra djela upotpunjuju. Bog Uzvišeni blagosilja njega (Poslanika), njegovu porodicu, drugove, skupinu, čedne supruge, vječnim salavatom koji traje sve dok traju nebesa i Zemlja. A potom: Uzvišenog Allaha slavimo a zatim ga zbog svih blagodati hvalimo. (Neka je) salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s.. Salavata ima raznih vrsta, a među salavatima u predajama spomenutim je i salavat koji je sročio ‘Arif Vasil i Mevla el- kamil Ebu ‘Abdullah Muhammed ibn Sulejman el-Džezulij. Neka ga Uzvišeni Bog uzdigne na najviše (str. 18) džennetske stepene zbog salavata nazvanog Tragovi dobrih djela (Dalāʼilu al-ḫayrāt). Života mi (moga), ovim djelom se, uistinu, ponose i prvi i posljednji, “…a blagodat je samo u Allahovoj Ruci – daje je onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat najveća”.

Ovo (djelo) je, poslije čitanja Kur’ana, najpreče da se njime koristi u svim prilikama. Zbog toga je uobičajeno ne samo da se (pomenuto djelo) uči i da mu se podučava, nego i da se za njega daje idžaza od vrhunskih učitelja i čestitih znalaca. Okitio se niskom bisera njegovih (s.a.v.s.) predaja i na (Poslanikovoj s.a.v.s.) rijeci čistom se vodom napojio. Nakon što je, dole spomenuti, postigao lijepu ocjenu, i dalje je ustrajan bio, sve dok nije od mene postigao idžazetnamu sa lancem prenosioca (senedom) do autora (pomenutog djela): hadži Muhamed Ferid, sin hadži Ahmeda, sin hadži Nuha(na) El-Mostari, neka ga Bog poživi. Zbog toga, imao sam lijepo mišljenje o njemu, zavolio ga i ovlastio ga (uručio mu idžazu) da podučava kiraetu i da prenosi predaje (qirāatan wa riwāyatan), nadajući se da će upućivati dove (za mene) u odsustvu te postupajući u skladu s njegovim (Poslanikovim s.a.v.s.) riječima, (str. 19) neka Bog Uzvišeni blagosilja njega, donese pozdrav (na njega), podari mu bereketa i počasti: Ko bude zadovoljan djelima jednog naroda, ima udjela s onima koji ta djela čine. Ja (nauku) prenosim od svoga učitelja (šayḫ), mevlane (mawlānā), duhovnog stožera (qutb) i pomagača svoga vremena. Djelima i znanjem dosegao je vrhunac, naš Šejh (učitelj), zaštitnik i prvak (sayyid): Muhammed Galib bin Muhammeda Emin Islambuli, Allah mu prosvijetlio duh i osvijetlio njegov kabur. On (je uzeo nauke) od svoga učitelja šejh Sulejmana bin el-Hasena el- Kurejdija, a on od Muhammeda Es’ada ibn El-Imam Ahmeda, on od Muhammeda Hibetullaha ibn Muhammeda poznatijeg kao Muftija Be’albeka, od Ahmeda El-Nahla i Abdullaha bin Salima, od El-Sejjida Abdurrahmana, poznatijeg kao el-Mudžerrib, od svoga oca Sejjida Muhammeda, od svoga oca Sejjida Ahmeda, od svoga oca Sejjida Muhammeda, od autora Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Sulejmana el-Magribija, neka (str. 20) na njemu potraju tragovi oblaka salavata i selama dok je nebesa. Dovršeno.

Svojom rukom njih dvije (idžazetname) napisao je najslabiji (najponizniji) sljedbenik ummeta Zagovornika (šefaʻadžije) grešnikā (tj. Muhammeda, a.s.), siromah kojem je potreban oprost (mag firet) njegovog Gospodara Pomagača, Ahmed Šakir el-Islamboli, sin Halila ez-Zaʻferanbolija, neka On (tj. Gospodar) njemu i njegovim roditeljima da svako dobro u vjeri, na ovom i budućem svijetu, hiljadu i tristote godine po Hidžri onoga (tj. po Hidžri poslanika Muhammeda, a.s.) kojem pripada slava i čast (što odgovara između 12. novembra 1882. i 2. novembra 1883. godine n. e.).

Ahmed Šakir

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Bože blagoslovi potpunim salavatom, i poselami savršenim selamom našeg predvodnika Muhammeda salavatom kojim se razvezuju uzlovi, otklanjaju teškoće, ispunjavaju potrebe, ostvaruju želje i lijepi završeci, a licem njegovim plemenitim oblaci daju kišu, i (neka je salavat i selam) na njegovu porodicu i ashabe u svakom treptaju, u svakom dahu, onoliko puta koliko je stvari u Tvome Znanju. O, Najmilostiviji!