kaldrma
Kaldrme u mostarskim avlijama izrađene su od izabranih neretvanskih oblutaka u raznim bojama približno iste veličine kako bi kretanje bilo ugodno. Izgradnja kaldrme, radila se po principu geometrijskih uzoraka. Prostori oko kamenja redovno su se održavali, a samonikla trava pljevila.

Husein Kurt, (1875-1959) moj djed, rodio se i cijeli svoj život je živio u Mostaru. On sam nigdje nije putovao, ali je pet država proputovalo ispod njegovih nogu: Osmansko carstvo, Austro-Ugarska, Kraljevina SHS/Jugoslavija, Nezavisna država Hrvatska i Socijalistička Jugoslavija. Razna pisma u službenim dokumentima mijenjala su se tokom vremena; arapsko, latinično pa ćirilično pismo. U toku njegovog života postojala su četiri imena za jezik, mada je on uvijek govorio jednim te istim –  ikavskim narječjem, kakvim je govorilo i ostalo stanovništvo u njegovoj okolini.

Samo ovo dovoljno govori o tome kakva je burna historija protutnjala kroz živote naših predaka, njihove avlije i bašče, kroz  Mostar, Tuzlu, Sarajevo, Visoko te cijelom Bosnom i Hercegovinom. Meni je šesdeset šest godina i najmlađe sam dijete koje se još uvijek sjeća Husage Kurta. Pamtim njegove priče kako je na konjima desetak Kurta izjahivalo na svoja imanja u okolini Nevesinja, priče o njegovim precima koji su se junački borili u dalekim zemljama. Danas njihova izmišljena ili stvarna junaštva izgledaju uzaludna, kao što uzaludnim postaje svako junaštvo, nakon što vrijeme prođe i zaboravi se ko se zašto borio i padao. Za sto godina, naši dragi koji su poginuli u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) u Mostaru i kojih se mi živo sjećamo,  još čujemo njihov govor i smijeh, postat će također samo imena. Novi junaci i naraštaji padaju preko starih. Novonastala društva sve čine da ponište svaku uspomenu na stara. I tako teče vrijeme i prolaze naši životi, a mi za to vrijeme pamtimo najviše tri generacije svoje porodice prije nego što i sami postanemo samo ime na nekom požutjelom, starom dokumentu zaboravljenom u uglu neke ladice.
Cilj ovog rada nije da promoviše porodične predaje kakvih kao i u drugim porodicama ne manjka ni kod Kurta, nego da usmenoj historiji suprotstavi činjenice iz dostupnih dokumenata i arhiva.

Nikome nije od koristi pisanje bolje prošlosti, ali ako našim budućim naraštajima ostavimo što realniju sliku onoga što se desilo time im pomažemo da za sebe i svoje najmilije izgrade bolju budućnost.

 

A. Kurt, 2016.
KONTAKT

Sljedeća stranica

Advertisements