Već smo napisali da je Kurt bilo obično tursko ime koje je ponekad prelazilo u prezime. Prvi dokument koji je vezan za Bosnu i Hercegovinu i u kojem se spominje neki Kurt je spisak vojnika iz Bosne koji su se skupili za Mohačku bitku 1526. godine. U tom spisku koji se čuva u Topkapi muzeju u Istanbulu navedena su četiri Kurta – dva Bosanca, jedan Hrvat sa oznakom da je on bivši zarobljenik i jedan Kurt iz Siriza u Turskoj koji je bio plaćeni vojnik.

Javno prodavanje ratnih zarobljenika bilo je početkom XVI stoljeća uobičajeno i u Dalmaciji. U Zadru je, naprimjer, 1538. godine održana pijačna prodaja robova na kojoj je prodato „tursko“ četiri godine staro dijete po imenu Kurt (zarobljeno više Omiša). Jadnoga malog Kurta kupio je Napolitanac Viti za pet dukata.

U Makarskoj 1614. godine živio je neki Kurt, a 1619. u Imotskom Omer čelebija (gospodin, odličnik) Kurt.

Iz zapisa u jednom dijelu Kur’ana vidi se da ga je prepisao 1659. godine Kurt, spahija koji je stanovao u Donjoj Tuzli.

Među trgovcima iz (Herceg) Novog, koji su se početkom 1600-tih godina isticali po prodaji albanskog žita u Dubrovniku, bio je i Kurt Pirahmetović.

Naseljevanje Srebrenika u Bosni počinje dolaskom izbjeglica iz Like, Ugarske i Slavonije oko 1690. godine. Prvi stanovnik navodno je bio Kurt Alija-ćehaja. Imao je sinove Smajla, Ibru, Avdu, Husu, Omera i Suljagu od kojih su i potekle danas najbrojnije porodice Smajlovića, zatim Ibrića, Avdića, Husića, Omerovića i Suljagića.

Oko 1685. godine muhafiz (zapovjednik) tvrđave u Gabeli bio je neki Kurt Mehmed sin Alijin, sin Jusufov.

Godine 1757. u Sarajevu je živio pekar po imenu Kurt Alija, a oko 1770. godine neki kafedžija Kurt rodom iz Anadolije je držao jutarnju kafanu (seheri kahva) i živio u Sarajevu 40 godina.

Iz popisa sarajevskih zanatlija iz godine 1848. vidimo da je te godine živio i radio u Sarajevu papudžija Ibrahim Kurt.

U hronici Muhameda Enveri Kadića navodi se tekst levhe koja je bila u Ilhamijinom turbetu u Travniku. To su stihovi koje je ispisao pjesnik Arif 1860. godine. S obzirom na vrijeme u kojem su stihovi nastali, njihov autor bi mogao biti šejh Arif Sidki Kurt, koji je također pripadao nakšibendijskom derviškom redu.

Neki Salih Kurt sklopio je ugovor o iznajmljivanju vakufske magaze u Aščiluk ulici u Sarajevu 1894. godine.

U Izvještaju Zemaljske vlade BiH od 3. marta 1917., upućenom Zajedničkom ministarstvu finansija Austro-Ugarske, saopćeno je da zakonske uslove za vojnog imama ispunjava Mehmed Kurt, učitelj vjeronauke iz Hrasnice. To je bio otac pjevača Sabahudina Kurta porijeklom iz sela Vikoč kod Foče.

Osim mostarskih Kurta, u Bosni i Hercegovini žive još tri bošnjačke porodice Kurt za koje nismo pronašli dokaze da su oni u srodstvu sa mostarskim Kurtima. Možda je hadži Nuhan-aga Kurt ili njegov otac Mehmed imao brata ili braću koji su se naselili u Bosnu, negdje između 1760. i 1830. godine i od kojih vuku porijeklo ove porodice? To je vrlo moguće obzirom na historiju Bosne i Hercegovine. Za vrijeme kuge (1813. – 1817.) iz Hercegovine je u Bosnu pobjeglo i tamo se nastanilo više od deset hiljada osoba. Mnogobrojni ratovi i bune također su uzrokom migracije stanovništva. Nekad je bilo uobičajeno da ljudi i iz zdravstvenih razloga sele u više, planinske dijelove, a nisu bili rijetki i sporovi oko imanja i podjele zemlje zbog kojih su se porodice selile. Ponekad su osmanske vlasti u Bosni po kazni premještale pojedine porodice na druga mjesta. Ne tako rijetko, ljudi su se također „udavali“ i odlazili na ženino imanje.

Brojna je porodica Kurt iz sela Glogošnice, južno od Jablanice. Po predanju njihove porodice, došli su iz Mostara. Neki njihov predak napravio je u Glogošnici kuću zajedno sa Muratovićem, koji je također došao iz Mostara. Dedo Ibrahim bio je muktar u selu. Njegov sin Huso bio je jedini pismen u selu, pa su svi dolazili njemu da im pročita poštu koju su dobivali od vlasti i drugih. Radio je u pilani kod Jablanice. Huso je imao sinove po imenu: Jusuf, Ragib, Mehmed, Ibro, Safet i Fadil. Safet je kao borac 13. partizanske brigade poginuo u završnim operacijama oslobađanja u okolini Sarajeva početkom maja 1945. godine. Kurti iz Glogošnice 2016. godine posjeduju oko 60 dunuma zemlje.

Iz sela Podlipci udaljenog 7-8 kilometara od Jajca, potiče porodica Kurt. U toku rata 1992-95. dio njih izbjegao je u Travnik gdje danas žive. Ukupno ima tri kuće ovih Kurta. Pošto su stariji članovi pomrli, mlađi ne znaju porijeklo familije.

Mehmed, otac Sabahudina Kurta, pjevača iz Sarajeva, koji je predstavljao Jugoslaviju na pjesmi Evrovizije 1964. godine, rođen je u selu Vikoč kod Foče. Bio je vjeroučitelj u više mjesta u Bosni. Od 1934. živi u Sarajevu gdje se godinu dana kasnije rađa sin Sabahudin. Mehmed je umro u srednjoj Bosni gdje je i sahranjen pola godine po rođenju sina. Sabahudin ima dva sina, Damira i Almira Kuglu, te tri unuka. Muslimansko stanovništvo sela Vikoč je stradalo u Drugom svjetskom ratu od četnika, što se ponovilo i u ratu 1992. godine. Ima više potomaka ove porodice, naprimjer Salim Kurt i drugi koji većinom žive u Sarajevu. Interesantno je napomenuti da je zabilježeno da je neki Mostarac Kurt, sin Sabitov umro u Foči 1581. godine. To je njegovo ime, pa je jako upitno vezati porijeklo porodice Kurt iz Vikoča za ovog nesretnog Mostarca koji se u to davno vrijeme zatekao u Foči i tu umro.

Pored bošnjačkih porodica Kurt u Bosni i Hercegovini žive i dvije katoličke porodice Kurt u Jajcu. Najstariji član ove porodice je Filip Kurt rođen 1932. u Austriji. Najstariji član druge porodice, koja ne zna za prvu, je Petar Kurt, rođen 1936. Ova druga porodica došla je iz sela Brajkovića kod rudnika Bila u Bosni.

U Hrvatskoj, u selu Desne u brdima na desnoj obali Neretve osam kilometara južno od Metkovića živjela je porodica Kurt. Položaj Desne u graničnom području prema Osmanskom carstvu dao je mjestu burnu prošlost.

Donje Poneretavlje nalazilo se u sastavu Ugarske kraljevine do 1382. da bi poslije došlo u sastav Bosanskog kraljevstva do 1494. Pod upravom Turske Desne je bilo od 1494. do 1685. Kasnije su vladali Austrijanci, Mleci i Francuzi. Poslije odlaska Osmanskog carstva napravljena je crkve sv. Jure. Najstarije grobnice u crkvi imale su porodice Batinović, Dragović, Kaleb i Kurt. U XVII stoljeću živio je u Desnima i sveštenik don Ivan Kurt. Po predanjima predak ovih Kurta bio je zapovjednik kule na granici. Neki iz ove porodice iselili su se u Ameriku, ali nemaju muških potomaka. Drugi poslije Drugog svjetskog rata sele u Metković gdje 2016. godine žive zadnji potomci ove porodice bez muških nasljednika, penzionerke Nedjeljka i Stana Kurt.

U knjizi „Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj XV i XVI stoljeća“ J. Adamčeka i I. Kampuša navodi se više imena očito muslimanskog podrijetla: Suliman, Delija, Mustafa, Balija, Kurt itd. – zabilježenih u hrvatskom zagorju davne 1598. godine. U njihova imena navedeno je naprimjer: „Mathias Karalya, captivus“ to jest Matija Kara Alija, zarobljenik. Povezujući taj podatak s mnogim drugim istog smisla iz navedenog razdoblja i područja, neki historičari misle da je riječ o osmanskim vojnicima koje nije imao niko otkupiti iz zarobljeništva – pa su negdje prodavani na tržištu roblja, a negdje pokrštavani i pretvarani u kmetove svojih novih gospodara. Kako su bili mahom istog roda i jezika kao i njihove nove komšije, ti su se zarobljenici razmjerno brzo asimilirali u novoj sredini, čak dotle da su neki postali pripadnicima hrvatskog plemstva, a dvojica njihovh potomaka i katoličkim biskupima u Hrvatskoj. Predratni komunist (prije 1941.) i španski borac Vladimir Kurt, koji je bio obavještajni oficir Štaba 3. operativne zone mogao bi biti potomak nekog Kurta turskog zarobljenika iz Zagorja.

Godine 1810. kršten je Jakov, sin Ante Primorca i Mande rođene Kurt iz sela Kozice kod Gruda. Kasnije u crkvenim knjigama članovi ove porodice Kurt upisuju se kao Kurtovići.

U Hercegovini Kurtovići žive u Drinovcima, a Kurtage, starinom Orozi iz Uzarića pokraj Širokog Brijega, promijenili su prezime u Bošnjak.

Ima više mogućnosti o tome kako su neki katolici dobili prezimena Kurt, Kurtović i slična prezimena koji imaju zajednički korijen u turskom imenu vuk. Treba znati da prezime Vuković ima isto značenje što i prezime Kurtović.

  • To su osmanski zarobljenici ili osobe koje se nisu povukle sa svojih imanja zajedno sa osmanskom vojskom i koje prelaze na katoličanstvo da bi zadržali svoje kuće i posjede. Njihovi preci mogle bi biti osobe koje su već bile muslimanske vjeroispovijesti i došle su iz Bosne ili Hercegovine na novosvojene teritorije, ili je to bio domaći živalj u Dalmaciji i Lici koji po dolasku Osmanlija prelaze na islam da bi izbjegli uobičajene poreze za nemuslimane;
  • seljaci katoličke ili pravoslavne vjere koji su bili kmetovi na imanjima nekog age/bega Kurta i koji vremenom dobivaju ime/prezime svog gospodara;
  • pripadnici Vlaha/morlaka/vojnuka koji su obavljali pomoćne i stražarske poslove u osmanskoj vojsci u Vojnoj Krajini i koji su svoja imena Vuk/Vuković preveli na turski – Kurt. Poslije zarobljavanja ili dobrovoljnog prelaska (radi većih privelegija) na austrijsku ili mletačku stranu prelaze na katoličanstvo.

U Bosni su živjeli i Jevreji koji su nosili prezime Kurt. To su vjerovatno Aškenazi austrijsko-njemačkog korijena koji su došli sa Austro-ugarskom. Nastanak njihovog prezimena ima sasvim drugi korijen – od njemačkog imena Kurt, koje je nastalo od imena rimskog plemena Curtius sa značenjem skraćen; latinski curtus = skraćen, prikraćen. Tako se u Livnu 3. marta 1907. godine vjenčavaju cipelar Imbre Kozma i Jozefina Kurt. Kum im je bio Jakov Breiner.

Sljedeća stranica